Stoljećima je plaža bila užasavajuće mjesto, rub svijeta na kojem možemo očekivati mitska čudovišta, gusare i brodolome. No to se sve počelo mijenjati s industrijskom revolucijom i povećanom brigom aristokracije i srednjeg sloja za fizičko i mentalno zdravlje.
More je postalo katalizator boljitka: svježi zrak, beskonačni krajolici u kojima se može uroniti u prirodu i otkriti vlastitu inspirirali su pojavu sasvim nove grane ljudskog djelovanja – turizam. Počela je izgradnja ljetovališta na obali, a postepeno su od šetnje na morskom povjetarcu sve važniju ulogu dobivali i morski sportovi, te sunčanje.
Plaža se transformirala od pješčanog ili kamenog bespuća u mjesto društvene revolucije, gdje se na suncu tope stari moral i konzervativizam. Kupaći kostimi postali su sve manji, a slobode sve veće.
Premda antički mozaici pokazuju da su se neke verzije bikinija nosile i u starom Rimu, službeno je „izumljen“ 1946. Francuski inženjer Louis Réard nazvao ga je prema Bikini atolu gdje su se testirale poslijeratne atomske bombe.
Neko vrijeme činilo se da je doista život bolji na plaži, no za mnoge su pripreme za razgolićivanje na moru postale posao za sebe.
Kada je godišnji odmor postao poligon za mučenje?
Još 1961. uveden je termin „bikini body“, a taj diktat kako bi tijelo u bikiniju trebalo izgledati došlo je, nimalo iznenađujuće, od strane salona za mršavljenje Slenderella International. Slogani kao “Summer’s wonderful fun is for those who look young” („Divna ljetna zabava je za one koji izgledaju mlado“) su nimalo suptilno oglašavali tko zaslužuje zabavljati se ljeti, a tko bi valjda trebao patiti u hladu.
Niti šezdesetak godina kasnije situacija nije puno bolja, jer smo i dalje redovito bombardirani „savjetima“ za mršavljenje i postizanje top forme u pravo vrijeme do ljeta. Brze dijete, čudesni napitci, intenzivni treninzi, tretmani ledom, znojenjem i tko zna čime već postali su standardni repertoar koji se bez zadrške oglašava na društvenim mrežama, savjeti se dijele u medijima, ali i u opuštenoj atmosferi među prijateljima.
Stoga ne čudi da mnogi osjećaju pritisak da postanu neka „Marvel“ isklesana verzija samih sebe čim temperature prijeđu 20 stupnjeva. The Oprah Magazine otkriva da čak 43% njihovih čitateljica izbjegava odlazak na plažu ili bazen jer se srame svog izgleda. A među nama koje ipak odlazimo na plažu, mnogo je onih koje preferiraju jednodijelnim badićem sakriti izostali 6-pack ili bokove pokriti pareom.
Body positivity
No posljednjih godina sve je glasniji pokret body positivity, koji teži većoj inkluzivnosti i vidljivosti tijela koja bojom, veličinom i sposobnostima odudaraju od desetljećima njegovanog mainstreama, a glavni fokus je na prihvaćanju ideje da je ljepota društveni konstrukt koji ne smije odrediti nečiji osobni osjećaj vrijednosti.
Dosta dugo veličanje ljepote svih tijela i isticanje pozitivnih emocija oko tijela kakvo god ono bilo djelovalo je kao pravo osvježenje u „kulturi mršavljenja“ i mučenja samih sebe što ne ulazimo u određene kalupe.
No u posljednje vrijeme sve je više onih koji ističu i potencijalne zamke propagiranja takvog načina razmišljanja i toksične pozitive koju donosi. Što ako zaista ne volim svoj celulit? Što ako se zaista ne osjećam dobro u svom tijelu i smatramo da bi se trebali bolje hraniti i više vježbati, ne zbog ljepote, već radi zdravlja? Može li forsiranje pozitivnih emocija dugoročno djelovati štetno?
Body neutrality
Oko 2015. na scenu stupa pokret body neutrality, koji pomiče fokus. Da, možemo se osjećati lijepo u svakom obliku tijela, no je li to najvažnije? Nije li uloga tijela da nas nosi kroz život, a ne samo da nekako izgleda? Body neutrality se od estetike pomiče ka funkciji: što nam sve naše tijelo omogućava da napravimo, čime naš osjećaj vrijednosti više nije vezan za neke nametnute kanone ljepote.
Što ne znači da neke zamke ne mogu postojati – dokle god se uspoređujemo s drugima. Da, netko će uvijek trčati brže od nas, više skočiti, podići teži teret… no poanta tijela i kako se u njemu osjećamo to što s njim radimo nije gledanje u tuđe dvorište. Ovog ljeta umjesto na trbušnjake ili brzo plivanje usredotočite se na druge funkcije vašeg tijela: grljenje, plesanje, uživanje u šetnjama uz more, ležanje na plaži…
Pa ovog ljeta prakticirajte ljubav prema sebi i što volite kod svog tijela: možda kako se prilagođava i najtežem stjenovitom terenu na plaži, kako vam se oči ne umaraju niti nakon pročitanih 100 stranica knjige u hladu ili kako ste se uspjeli odmoriti i u polusatnoj siesti nakon izlaska do kasno u noć… A sve one koji vam žele nabijati osjećaj krivnje svojim znojenjem u teretanama i suhim purećim odrescima dočekajte s jednim unfollow!
Neka plaža ponovno postane ono što je dugo vremena bila: mjesto društvene revolucije gdje se oslobađamo nametnutih konvencija, mjesto zabave, opuštenosti i uranjanja u prirodu oko nas i u sebi.
Naslovna fotografija: Shutterstock
