
Kada je Coco Chanel, po mnogima najveća modna legenda svih vremena, rekla: ‘Nothing is more beautiful than freedom of the body’, svijet je jednostavno trebao reći ‘Amen’. Vječni ciklusi izgladnjivanja, emocionalnog prejedanja, pretjeranog vježbanja, anoreksije, bulimije, ortoreksije i ostalih poremećaja prehrane u ime izgleda trebali su tada otplesati svoj posljednji valcer.

Nekada davno, u viktorijansko doba, imućne žene su se same tetovirale, a tetovaže su smatrale jako privlačnima. No što je s nama danas? Jesmo li kao društvo barem malo napredovali ili smo se vratili u srednji vijek te kada će tetovaže doista postati simbol emancipacije, slobode, otvorenih stavova i ne manje bitno – jednakih prava? Donosimo zabrinjavajuće rezultate znanstvenih istraživanja…

Činjenicu da je vitka građa tijela dugi niz godina predstavljala standard ljepote društvo je protumačilo kao zeleno svjetlo za beskrajan niz neumjesnih komentara, a sve s premisom kako je nemoguće diskriminirati ono „popularno“. No zašto je društvo objeručke prihvatilo skinny shaming kao potpuno normalan fenomen te kako ovoj diskriminaciji konačno stati na kraj, otkriva Lea Tomac, magistra ekonomije i nekadašnji model agencije Midikenn, a koja je i sama na vlastitoj koži osjetila razornost takvih opaski

„Nikad ne možeš biti prebogata ili premršava“, rekla je svojevremeno Wallis Simpson, a devedesetih je Kate Moss izjavila „da ništa nema tako dobar okus, kao što je dobar osjećaj biti mršava“. Diktat mršavosti i svi poremećaji prehrane koji su ga pratili ostavio je traga na generacijama milenijalki, a mislile smo da smo ga ostavile u ropotarnici povijesti, zajedno s trapericama niskog struka i UGGsicama.
Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.
Naša web stranica koristi kolačiće (cookies) kako bi pružila najbolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem web stranice pristajete na njihovu uporabu, dok blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće biti dostupne.