putopis

Sve bajke počinju s „Jednom davno…“ ali ova moja priča se i nije dogodila baš tako davno, stvarna je i unatoč tome što ne znam kakav će biti kraj svako se malo moram podsjetiti da uživam u procesu i da je ovo sada sve što imam. Pa pišem ovu kolumnu s otoka! U hladu borova male čarobne uvale i pogledom na beskrajno plaventnilo pučine. Ima tu i puno smaragdne – evo je preda mnom. Možda me upravo ona ometa u radu, ali ne zamjeram joj ni malo. Ovo sam htjela i ovo sam dobila. Tamo daleko vidim i jedrilicu, na kamenju su razbacane kreme za sunčanje, na granama se suši badić, voda s limunom je nadohvat ruke. Pored mene je čovjek kojeg volim. Osmijeh mi je na licu. Život je lijep. Zahvalna sam na lakoći postojanja na otoku. Dođite na otok, doživjet ćete svoju verziju sreće, a ja ću vas ovim tekstom malo približiti tome.

Vele da je Hrvatska prekrasna zemlja, a opet vrhunac ljepote svi povezuju s našim morem. Tek manjina vidi ljepotu unutrašnjosti, a samo nekolicina upozna i doživi ljepotu koja se krije u nerazvikanim područjima kontinentalnog dijela, daleko od očiju, zaboravljenu od javnosti. Ideja je da vas provedem Koranom u nadi da ću vas istinski nadahnuti kako biste je jednog dana posjetili jer znam da nam svima treba odmak od rutine.

Ma što će vam Kosta Rika kada je u neposrednoj blizini divlja nesputana priroda Zagorja – planina Strahinjčica, a koja je MOOD kolumnistici Erni Žganjar te sunčane nedjelje podarila malu tropsku prašumu i hladni gejzir usred planinarske staze koja ima oznaku njenog rođendana – 303