Muška i ženska perspektiva
Sedamdesetih je teoretičarka filma Laura Mulvey u stručni i popularni rječnik uvela termin male gaze ili muški pogled svojim člankom „Visual Pleasure and Narrative Cinema“. Time je definirala fenomen objektivizacije žena na filmu, gdje ženski likovi nisu prikazani kao osobe koje pokreću akciju, već su više poput rekvizita u muškom svijetu, pasivne i stvorene za uživanje u pogledu na njih, od strane muškog protagonista, ali i samih gledatelja, kojima se trebaju svidjeti.
U patrijarhalnom svijetu taj je muški pogled internaliziran, jer odmalena konzumiramo sadržaje prvenstveno snimljene od strane muških redatelja, koje su često napisali muški scenaristi, namijenjene muškoj publici; sadržaje iz kojih učimo što je poželjno i privlačno.
Pa bi pojava „ženskog pogleda“ mogla zvučati kao znak bunta, obrtanje uloga, mijenjanje paradigme? Što je zapravo ženski pogled? Ne, ne radi se o sceni u kojoj bi Jason Momoa bez majice prao suđe, već priče ispričane iz ženske perspektive, u kojima žene imaju aktivnu ulogu.
Pojam je 2016. definirao pisac, redatelj i producent Joey Soloway koji se definira kao ne-binarna osoba. Za razliku od muškog pogleda, kod ženskog žena nije objekt, već subjekt, te se žene nalaze u ulogama redateljice, glumice i gledateljice. A kad je riječ o samoj radnji, velika se važnost pridaje emocijama, ženskom zadovoljstvu i samoj reprezentaciji žene. Kao primjeri ženskog pogleda, uglavnom se ističu filmovi kao što su „Little Women“ ili serije poput „Fleabag“.
Društvene mreže i recepcija
Kao i svaki društveni fenomen koji završi na društvenim mrežama, i ovaj je prošao kroz cijeli niz izvrtanja i interpretacija, a to je osobito zaživjelo na TikToku.
Pohvalno je korištenje takvih platformi za širenje feminističkih ideja, ali jasno je da postoji i rizik od krivog tumačenja i raznih primjena terminologije. A tamo se mogu pronaći zaista najrazličitije objave: od onih u kojima se korisnici fokusiraju samo na ono izvana i na neke rodne stereotipe, pa se odijevaju za ženski pogled (što god to značilo), do onih veličaju neke muške protagoniste iz filmova i knjiga, poput Jacka Blacka u filmu „Holiday“, pokušavajući objasniti što je to što žene zapravo smatraju atraktivnim.
Nimalo iznenađujuće, i ovaj je fenomen naišao na razne kritike. Među prigovorima se može čuti da postoji rizik od obrtanja seksualne objektivizacije, pa sada muškarci mogu postati objekt požude na ekranu, kao što to nedvosmisleno ilustriraju filmovi kao „Magic Mike“. Drugi spočitavaju da je mainstream te da zanemaruje iskustva i perspektive manjina, te ih stavlja u pozadinu. No možda bi se trebalo promatrati kao pozitivan i odlučan korak prema naprijed koji će dovesti do otvaranja nekih sasvim novih perspektiva.
Naslovni vizual: Shutterstock
