Boja koju ne možemo dotaknuti – plava kao nebo ili duboko more, već tisućljećima fascinira umjetnike koji su ovu posebnu boju često čuvali samo za one najvažnije, podjednako neuhvatljiva božanstva. U antičkoj Grčkoj koristila se za bogove, u gotici i renesansi za Bogorodicu i raj, a simbolizirala je i čistoću i slobodu.
Kratka, ali duga povijest
Ekskluzivnost plave nije rezultat samo simbolike i asocijacija na neosvojiva morska i nebeska prostranstva, već i njezina rijetkost i skupocjenost u ljudskoj povijesti.
Drevni Egipćani bili su fascinirani lapis lazulijem, a prije nekoliko tisućljeća bili su i prvi koji su kreirali sintetsku nijansu plave. Tzv. egipatska plava rezultat je procesa zagrijavanja smjese pijeska, bakra i vapnenca u kalcij bakreni silikat, a rezultat je bila tirkizno plava nijansa koju su povezivali s božanskim, moći, ali i plodnošću – te za koju je relativno nedavno otkriveno da sjaji pod fluorescentnim lampama (pa se na taj način lakše raspoznaju autentični staroegipatski predmeti).
U 14. i 15. stoljeću venecijanski trgovci počinju u Europu uvoziti pigment napravljen od lapis lazulija iz rudnika Afganistana, nazvan ultramarin, iza ili onkraj mora. Ova je nevjerojatna boja poticala maštu umjetnika koji su je morali koristiti izuzetno štedljivo, jer je zbog procesa ekstrakcije, transporta i proizvodnje bila skuplja od zlata. Njezina visoka cijena činila ju je luksuzom dostupnim samo najbogatijim mecenama i prikazima raja ili Bogorodice čiji je plašt uvijek bio upravo ove nijanse plave.
U kasnijim fazama renesanse, koristila se i na slikama alegorija iz antičke mitologije, a Vermeer ju je uveo i u one sekularnije teme gdje se pojavljuje u kućnim scenama nabijenima simbolikom ili sjaji s turbana „Djevojke s bisernom naušnicom“. Tek u 19. stoljeću postaje „demokratičnija“ kada je u Francuskoj otkrivena sintetska verzija ove nijanse.
Kobaltno plava koristila se u Kini za oslikavanje porculana, a u 19. stoljeću počinje njezina proizvodnja u Francuskoj, pa se može vidjeti i u radovima slavnih slikara kao što su Renoir i Van Gogh. Monet je koristio tzv. „cerulean“ nijansu (koju nam je jako dobro objasnila i Miranda Priestley u filmu „Vrag nosi Pradu“, a Pantone ju je 1999. prozvao bojom milenija.
Plava faza
U umjetnosti uvijek ima i malo magije, a kad je pruska plava u pitanju, ima i alkemije. Okultist i alkemičar Johann Konrad Dippel u potrazi za lijekom koji liječi sve bolesti naišao je na – plavu. Neuspjela mješavina od mokrog drvenog pepela i goveđe krvi trebala je završiti u smeću, ali ga je u tome spriječio kolega u njegovoj berlinskoj radionici koji je radio na spravljanju boja. Smjesi je dodao grimiz od buba i skuhao boju koju su koristili brojni umjetnici.
Pruska plava glavni je „sastojak“ Picassove plave faze s početka 20. stoljeća. Za razliku od uzvišenih motiva slikanih ultramarinom, Picassove slike prikazuju aktove, prostitutke i prosjake, majke i djecu – prožete melankolijom i usamljenošću, a potaknute tugom zbog smrti prijatelja Casagemasa.
Ista boja dominira i slavnim „Velikim valom Kanagawe“ Katsushike Hokusaija. A zaslužna je i za engleski naziv za tlocrt, blueprint, jer zbog svoje fotoosjetljivosti omogućava kopije originalnog rada.
IKB
Vjerojatno najpoznatija boja novije povijesti je neponovljiva International Klein Blue, mat verzija ultramarina, koju je umjetnik posebno naručio od pariškog proizvođača boje i patentirao. „Svijet je plav. Plava nema dimenziju, ona je izvan dimenzija“, smatrao je Yves Klein. A njegova je posebna nijansa plave davno nadišla monokromatske slike i skulpture koje je stvorio – boja koja je nekoć simbolizirala božansko i sama je postala predmetom obožavanja, samodostatna, objekt za sebe.
Kleinova boja pojavljuje se u filmu “Blue” redatelja Dereka Jarmana, koji se bavi životom s AIDS-om i komplikacijama od kojih je preminuo samo nekoliko mjeseci nakon premijere. Boja je i opjevana u pjesmi Manic Street Preachersa „International Blue“.
Glumac nagrađen Oscarom Eddie Redmayne napisao je diplomski na temu Yvesa Kleina i njegove plave. „Ja sam daltonist, ali tu boju mogu bilo gdje uočiti. Napisao sam 30,000 riječi o ovoj boji i nikad mi nije dosadila. Pigment je nevjerojatan. Predivno je što boja može biti toliko emotivna. Mogu se samo nadati da ću ja postići takav intenzitet u glumi“, otvorio se Redmayne.
Plava je najtoplija boja, kaže naziv filma, a kad pogledamo malo dublje, i najinspirativnija.
Naslovni vizual: Unsplash / Steve Johnson
