Kada je započeo venecijanski karneval?
Od svojih najranijih početaka, javne svečanosti u Veneciji zahtijevale su tumačenje kao politički motivirani čin. Prvi ih je promovirao dužd Pietro Orseolo I (976.–978.), slijedeći drevno rimsko načelo panem et circenses (kruha i igara), s ciljem jačanja patriotizma i poticanja duha natjecanja. No dok se ostatak katoličke zajednice odmah nakon Božića povlačio u pobožnu suzdržanost, Venecija se prepuštala karnevalu četrdeset dana prije korizme, veselo slaveći tjelesne užitke. Stoga nije čudno da je Papa Grgur XIII. izjavio: „Ja sam papa svugdje, osim u Veneciji“.
Kako je nastao izraz karneval?
Izraz “karneval” potječe iz latinskog carne vale, što znači „zbogom mesu“ ili „zbogom tjelesnim užicima“, dok su narodne etimologije upućivale na bezbrižni duh nadolazećih svečanosti. Talijanski izraz carnem levare, što znači „ukloniti meso“, izravno se odnosi na zabranu konzumacije mesa tijekom korizme.
Kako to da su prve maškare trajale šest mjeseci?
Najraniji zapisi o venecijanskom karnevalu potječu iz 1094. godine, kada ga spominju srednjovjekovni kroničari u svojim bilješkama o danima koji prethode korizmi, dok su maske zakonom regulirane tek u 13. stoljeću. Senat je 1296. godine službeno proglasio razdoblje karnevala javnim blagdanom, započevši ga na dan svetog Stjepana i produživši ga do pokladnog utorka, čime se trajanje svečanosti znatno produžilo. Tako su proslave naposljetku trajale više od šest mjeseci, a počinjale su u listopadu, što se poklapalo s otvaranjem kazališne sezone. No raskalašene igre su završavale 1797. godine dolaskom Napoleona, koji ih je službeno ukinuo. I trebalo je dočekati lude šezdesete i djecu cvijeća pa da se Venecijanci dosjete da imaju i oni šarenog konja za utrku te da revitaliziraju slavne maškare u sedamdesetima.
U kakvoj su vezi maske, vještice i demoni?
Pojam maska potječe od srednjovjekovnog latinskog izraza màsca(m), a sama etimologija talijanske riječi masca ostaje nejasna i višeznačna. Prema jednoj hipotezi, povezana je s predindoeuropskim korijenom masca, što znači fantom, odnosno sablast. Druga teorija ukazuje na podrijetlo iz ligurskog i pijemontskog dijalekta, gdje je bila povezana sa striga, „vješticom koja je proždirala muškarce, trovala djecu i vrištala poput šišmiša“. Slične demonske konotacije nalazimo u vezi s grčkom riječi lamia, što znači proždrljivost.
Zašto su liječnici nosili maske?
Masku zvanu Medico della Peste ili liječnik kuge izumio je u 16. stoljeću francuski liječnik Charles de Lormes, a maska je imala ptičja obilježja poput dugog kljuna i malih, okruglih otvora za oči prekrivenih staklom. Služeći isključivo praktičnoj svrsi, trebala je zaštititi lice. Kljun je bio ispunjen dezinfekcijskim mirisima i biljem kako bi se zrak koji prolazi kroz njega navodno pročišćavao. Uz to, kostim je uključivao dugu tuniku od lana ili voštanog platna, koja je sprečavala prodor bakterija, te šešir širokih nabora koji je pokrivao i glavu i uši.
U Veneciji je karneval značio maske, ali maske nisu uvijek značile karneval.
Koje je maske najradije nosio Casanova?
Tri su tipa maske koje je Casanova rado koristio. Baúta je bila najčešće korištena maska koja je nositelju omogućavala potpunu anonimnost. Nastala je u 18. stoljeću, a prvotno su je nosili aristokrati kako bi neprimjetno sudjelovali u karnevalskim svečanostima. No vrlo draga mu je bila i maska duha (volto ili larve), koju je Casanova nosio uz crni plašt (tabarro) i šešir s trokutastim obodom, čime je postizao uniformiran izgled. No kada bi susret morao biti baš obavijen velom tajni, poput današnji hakera, nosio je masku zvanu dominó, koja je kombinacije kapuljače i polumaske.
A koja je maska Casanovi bila užasno seksi?
Moretta – malena, baršunasta i crna ženska maska smatrala se izrazito zavodljivom. Casanova je napisao da nije bilo ništa uzbudljivije od morette. Zanimljivo je da se držala u ustima pomoću drvenog držača, što je onemogućavalo govor, dodatno naglašavajući njenu misterioznost.
Jesu li maske nekada prevarile i samog Casanovu?
U Parizu je Casanova doživio rijedak obrat u svojoj igri zavođenja – jednom prilikom se upustio u strastvenu avanturu s osobom za koju je mislio da je žena, ali se kasnije ispostavilo da je riječ o muškarcu u ženskoj odjeći. Iako ga je situacija šokirala, u svojim memoarima ju je opisao s humorom i divljenjem, pokazujući svoju otvorenost prema svim oblicima užitka.
Jesu li maske olakšavale poročan život?
Tijekom stoljeća, maske su tako ostale središnje pitanje zakonodavstva koje je nastojalo zabraniti određene zloupotrebe, poput muškaraca prerušenih u žene, djelomično ih isključujući iz svakodnevnog života. Istovremeno, te su regulacije imale i propisnu funkciju – primjerice, ženama je bilo dopušteno ulaziti u kazališta i operne kuće samo ako su bile pod maskama, inače im je ulaz bio zabranjen. Maskirani Venecijanac, sklon porocima, mogao se anonimno kretati i djelovati u kockarnicama, tzv. Ridottu, gdje se nije moglo pratiti tko je osvojio ili izgubio velike svote novca. No kako je kockanje bilo toliko duboko ukorijenjeno u društvene navike Venecijanaca, ubrzo je izdan dekret kojim je naređeno zatvaranje Ridotta, a što je rezultirao premještanjem kockanja u brojne kafiće i taverne.
Zašto su građani maske tako rado nosili i mimo karnevala?
Svi koji su ikada bili u Veneciji znaju da je sve pozornica i da nema baš mjesta u kojima se možeš sakriti – nema auta, nema širokih avenija, sve je zbijeno, u malim kalicama se moraš sudariti s drugima pa nije neobično da im je maska pružala svojevrsnu anonimnost te toliko željeno polje za igru, slobodu i istraživanje vlastitih identiteta.
Naslovni vizual: Canva
