Smatrate li se feministkinjom ili je to f-word koju pošto-poto izbjegavate koristiti? Zalažete se za ravnopravnost, ali „feminizam“ biste radije izostavile iz vokabulara znajući kakvi će komentari uslijediti? Nažalost, razumijem. U 9 od 10 situacija u kojima javno izgovorim tu sablasnu riječ od koje se mnogima, očito, tresu gaće, netko me počasti verbalnim šamarom.
Mrziteljica muškaraca!
Ostat ćeš sama!
Ljepša si kad šutiš!
Kakva ženska prava, imate ih i previše?!!
Iscrpljujuće je, znam, te nerijetko podsjeća na borbu s vjetrenjačama. Ipak, čini mi se da nemjerljivo više iscrpljuje proživjeti život gušeći vlastiti glas samo zato što njegova snaga nekima donosi nemir. Da smo mi žene uistinu stvorene za submisivnu ulogu, bi li se svijet morao toliko grčevito boriti da nas zadrži u podređenom položaju? Ako ste imalo nalik meni, nešto vam u toj jednadžbi zasigurno ne štima. Možda sve jasnije zamjećujete koliko smo (još uvijek) dio igre s dvostrukim pravilima, možda biste htjele promijeniti nešto, ali naprosto ne znate kako? Nelagoda, strah od napuštanja, ismijavanje, agresija … – nažalost, sve to mogle biste osvojiti kao bonus jednom kad jasno date do znanja da vam status quo ne odgovara. Odakle onda krenuti?
Ženska solidarnost kao način života
Moj osobni prijedlog je – krenite s malim stvarima. Ili, bolje rečeno, s mikro. Dobrodošle u svijet mikrofeminizma! Znam, znam, opet ta prljava riječ, ali obećavam, nije potrebno javno proglasiti da ste odlučile prigrliti taj koncept. Zapravo, prilično sam sigurna da dobar dio toga već sada posve nesvjesno radite. Princip je iznimno jednostavan – ženska solidarnost kao način života. Umjesto da jedna u drugoj vidimo konkurenciju, kao što smo stoljećima trenirane vidjeti, što kažete na ideju da sitnim, svakodnevnim radnjama zajednički stvaramo prostor za svaku od nas? Ostavimo chick fight u prošlosti, i tako je proizašao iz nečijih tuđih fantazija. Pitate li se što bi točno ta mikro-djela mogla obuhvaćati, slijedi nekoliko primjera, no ovo nipošto nije konačan popis, jer mikrofeminizam moguće je uklopiti u svaku privatnu i poslovnu situaciju. To, uostalom, i jest poanta.
Umirovimo izraz „ženski poslovi“
Koliko znam, ženski i muški želudac jednako krulji kad je prazan, a ženske i muške košulje jednako su izgužvane nakon pranja. Kuhanje, čišćenje, peglanje i općenito održavanje životnog prostora vještine su koje bi svaka osoba do odrasle dobi trebala savladati – ne postoji ništa isključivo „žensko“ u mirisu dinstanog luka.
Umirovimo titule „gospođa“ i „gospođica“
Muškarac je uvijek gospodin, neovisno o bračnom statusu. Zašto isto pravilo ne bi vrijedilo i za nas?
Normalizirajmo zadržavanje vlastitog prezimena i nakon udaje. Naravno, stvar je osobnog izbora, no ime toliko je više od potpisa na papiru – ono je dio identiteta svakoga od nas. Zašto bismo od žena očekivali bespogovorno odricanje i poprijeko gledali svaku koja tome kaže ne?
Ostavimo dodatak „za ženu“ u prošlosti
Dobar posao, za ženu. Solidna karijera, za ženu. Odlično parkiranje, za ženu. Previše psuje, za ženu… Karijera, vještine i vokabular mogu biti dobri ili loši. Uzročno-posljedična veza sa spolom nepostojeća je.
Seks i „za ženu“ kao posebna kategorija. Preslobodna, za ženu. Prevelik body count, za ženu. Previsok libido, za ženu. Neprimjereno ponašanje, za ženu. Ima i nemjerljivo degutantnijih komentara, ali odbijam doprinositi takvom narativu, stoga ću se zaustaviti ovdje i reći možemo li se, molim vas, odučiti od toga?
Počnimo obraćati pažnju na značajna ženska postignuća
Ovdje su, i nisu za baciti, samo im se nije davalo na važnosti. Koliko povijesno važnih izuma vežete uz ženska imena? Znanstvenice? Umjetnice? Ponavljam, nije da ih nema, jednostavno nisu dobile zasluženi reflektor. Ne očekuje se, naravno, da sada izvlačite razne povijesne knjige i bjesomučno tražite ženska imena, dovoljno je da obratite pažnju iskoči li vam kakva objava na tu temu dok scrollate društvenim mrežama.
Najjednostavnije, ali ujedno i najvažnije – podržavajte žene u svojoj okolini
Pružite im ruku kada nitko drugi ne želi, progovorite za njih dok još traže svoj glas, ohrabrite ih da se ne smanjuju samo kako bi drugi djelovali veće, slavite njihove uspjehe bili oni mali ili veliki, prihvatite njihov put čak i ako je znatno drugačiji od vašega. To je krajnji cilj i smisao cijele priče – sloboda da budemo ono što želimo biti. To je, oprostite mi na izrazu, feminizam.
*Napomena: Povodom Dana žena kolumna je usmjerena k ženskoj populaciji. Navedeno nipošto ne znači da muškarci nisu dobrodošli, štoviše, svakog onog koji odluči dati glas ravnopravnosti dočekat ćemo raširenih ruku. Men of quality do not fear equality!
Vizuali: Canva
