LEA TOMAC: Zašto smo opčinjeni plavom i što je to ‘Blue Healing’?

Lea Tomac
27.07.2025.

Vaša opčinjenost plavom bojom i morem, njezinim glavnim predstavnikom, konačno je dobila znanstveno objašnjenje.

Kao djevojčici najdraža mi je boja bila plava. Plave haljinice, plavi ukrasi za kosu, plavi zidovi, čak i plavi krov kuće na koji sam uspješno nagovorila roditelje. Koliko god upadala u girly girl kategoriju, ružičasta jednostavno nije imala šanse – baš sve moralo je biti plavo. Nebrojene sate provodila sam u svojoj baby blue sobi slikajući svim mogućim nijansama te očaravajuće boje, a motiv koji se u mojim dječjim črčkarijama uporno ponavljao bilo je ono najljepše plavetnilo – more. Nikada nisam pretjerano promišljala o tome zašto baš plava i što je to što je u mojim očima čini posebnijom od drugih boja – jednostavno sam uživala u osjećaju mira koji kao da je dolazio zajedno s njom. Sada, dvadeset i nešto godina kasnije, posve slučajno naišla sam na pojam „Blue Healing“, a moja opčinjenost plavom bojom, i morem kao njezinim glavnim predstavnikom dobila je znanstveno objašnjenje.

Nije tajna da se more, odnosno boravak uz njega od davnina smatra blagotvornim. Postoji razlog zašto su se kroz 18. i 19. stoljeće osobe s dijagnozom „histerije“, koja je zapravo bila samo dramatičan izraz za sniženo raspoloženje, slale na obalu ne bi li im bilo bolje. Danas smo bogatiji za sofisticiranije dijagnostičke metode, primjereniji vokabular i psihoterapiju kao go2 rješenje određenih problema, no duboko plavetnilo nije izgubilo na važnosti. Štoviše, znanstvena zajednica sve glasnije ističe prednosti boravka u blizini mora. I ne, za takvo što više nije potrebna ‘dijagnoza’ – dovoljno je da život provodimo u urbanim sredinama, skačući s obveze na obvezu, vječito u šestoj brzini, kako bismo shvatili da je nešto očito pošlo krivo te nam i um i tijelo zahtijevaju prijeko potrebni predah. To je trenutak u kojemu na scenu stupa Blue Healing.

Zašto smo najsretniji u plavim okruženjima?

Koncept je osvanuo prije gotovo 10 godina kada su istraživači sa Sveučilišta u Sussexu zamolili 20 000 ljudi da zabilježe svoje osjećaje u nasumičnim vremenskim trenucima. Prikupili su preko milijun odgovora i otkrili da su ispitanici daleko najsretniji onda kada se nalaze u tzv. plavim prostorima. Plavi su prostori, prije svega, oni neposredno uz vodene površine – mora, rijeke, potoke i jezera, ali čak i umjetni plavi prostori, poput stanova i ureda, uređeni na način koji imitira prirodno plavetnilo pokazali su se oazama sreće.  Opisano istraživanje potaknulo je daljnji interes za tematiku, a rezultati svih naknadnih, neovisno o dijelu svijeta u kojemu su provedena, upućivala su na isti zaključak – pogled na plavu boju, a poglavito more koje se zanosno talasa, djeluje gotovo iscjeljujuće.

Je li tajna samo u boji ili postoji još nešto što doprinosi tome?

Boja je, naglašavaju zagovornici Blue Healing koncepta, nesumnjivo faktor broj jedan. ‘Teorija boja’ više je od modernog izuma koji su popularizirale društvene mreže – naši su preci od davnina bojama izražavali emocije i prenosili poruke. Od zlatne kao simbola bogatstva, preko crvene kojom, interesantno, izražavamo i ljubav i bijes, sve do plave koja je oduvijek bila sinonim za udah punim plućima. Mi ljudi dominantno smo vizualna bića te nas je nešto gotovo instinktivno oduvijek vuklo ka plavoj kao izrazu slobode. Kate Campbell, istraživačica zdravstvene psihologije na Sveučilištu u Wellingtonu na Novom Zelandu, objašnjava to na sljedeći način: „Ljudi imaju urođenu predispoziciju prema okruženjima koja su nam evolucijski koristila. Uzmete li u obzir da je život nastao iz vode, ne čudi što smo i danas fascinirani njome, kao i svim nijansama plave u kojima dolazi. Provođenje vremena unutar plavih prostora na podsvjesnoj razini osjećamo kao povratak kući.“

Savjet petogodišnje Lee

More je, u tom smislu, utjelovljenje Blue Healinga, jer osim boje donosi zvuk, miris, pa čak i dodir relaksacije. Udaljeni od vrelog asfalta, negdje na nekoj skrivenoj plaži slobodni smo zaroniti u dubinu i barem na tren ostaviti brige na površini. Svijet odjednom staje. Čujemo tek ritam vlastita srca koji se neprimjetno usklađuje s ritmom plavetnila. A zatim izron. Udah. Ali ne grčevit i plitak, poput onoga koji je nažalost dio svakodnevice, već napokon slobodan i pun.

Idila ne traje dugo, znam. Stvarnost zove u obliku mailova, sastanaka i povratka na radna mjesta. Za lakše preživljavanje od godišnjeg do godišnjeg, nudim vam blue healing savjet petogodišnje Lee – ofarbajte zidove u plavo.

Fotografije: Unsplash+, Canva

Pročitaj više

Levitacija i ekstaza

Ako ste mislili da je trans relikt prošlosti, varate se – jer rave partyji i nisu ništa drugo nego moderni šamanski rituali. DJ je vođa plemena, ritam je mantra, a gomila tijela koja se miču kao jedno podsjeća na drevne ceremonije. Pokušali smo saznati: zašto ljudi zatvorenih očiju plešu satima bez umora?

Tko prerano rani...

Tko rano rani, dvije sreće grabi. Ali – tko prerano rani, tri sreće grabi. Tako barem misle Michelle Obama, Jennifer Aniston, Gwyneth Paltrow i Richard Branson, koji se svako malo hvale, za naš ukus, preranim ustajanjem. Okej, i mi bismo se ustajali u 4.30 da živimo na privatnom otoku na Karibima. No dok se naše tajne želje ne ostvare, odlučili smo saznati što dobivamo, a što gubimo ovim stilom života.

U kakvoj su vezi kile i bistar um?

Crna lista! Ima ju Oprah Winfrey za svoje goste i prijatelje, a imamo ju i mi (ali samo za namirnice i pića!).

Knjiga “Intelektualci” slavnog novinara i povjesničara Paula Johnsona, intelektualna je poslastica koja će uzjoguniti mnoge duhove, a u izdanju MEDIA BARA, upravo je stigla u hrvatske knjižare. U poglavlju „Duboke vode Ernesta Hemingwaya“ Johnson bez zadrške secira privatni život velikog (možda i najvećeg) američkog pisca, koji je – od početka do kraja – bio toliko kompleksan i spektakularan da ga ni fikcija ne bi mogla nadmašiti. Pročitajte ulomak iz knjige…

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.