Je li vaš ultramoderni model pametnog telefona kriv što ste odjednom postali tako opsjednuti svojim licem, jer je u stanju snimiti i karijes u nastajanju, a ne da neće boru ili je zapravo lakše sve loše odluke i drastičan manjak samopouzdanja svaliti na slavne? Znate onaj okrutni meme koji kruži karuselima – slavne osobe prije i poslije zahvata, uz moto: Niste vi ružni, samo nemate dovoljno novca. Jer kako drugačije objasniti da smo odjednom počeli primjećivati i one najmanje borice koje golim okom uopće nisu vidljive i počeli skupljati novac barem za najosnovnije zahvate uljepšavanja lica? Ako je vjerovati istraživanjima, u prosjeku Hrvati potroše 3000 eura na tretmane uljepšavanja. I to, po mogućnosti, na one koji se također ne vide golim okom, ali će kod vašeg sugovornika otvoriti niz pitanja – je li moguće da su u igri samo dobar san, svileni jastuk i joga za lice ili u svemu tome prste ima i neki estetski kirurg?
Ista su pitanja mučila i Rabeu Weihser, koja se bacila u dubinsku potragu za ključem ljepote i zašto smo već godinama opsjednuti lijepim licima, ne bi li na kraju napisala sjajnu knjigu Zašto smo postali tako lijepi. Iz današnje perspektive gledano, za sve su djelomice krive debele obrve Care Delevingne koje su 2012. godine svojom punoćom okrenule pravila igre naglavačke. Gledano s jedne strane, to je bilo svojevrsno oslobođenje jer je konačno značilo da ćemo moći prestati drastično stanjivati i čupati obrve i da nas neće biti briga ako je kosa plava, a obrve tamnije. No s druge strane, autoricu je zanimalo kako se naša lica drastično mijenjaju s različitim oblicima obrva, kako se ti ideali neprestano mijenjaju, zašto baš svi James Bondovi imaju široke obrve te zašto je baš tijekom pandemije drastično poraslo nezadovoljstvo izgledom i pojavila se snažna želja za usavršavanjem lica.
Što je Rabea dublje ronila u povijest ljepote, to je jasnije postajalo da san o ljepoti nikada nije bio lak, a kamoli samo bezazlena igra, već više Sizifov posao. Nešto na čemu morate predano raditi kako biste preživjeli – bilo da se želite bogato udati i prijeći u viši društveni razred ili dobiti bolji posao i više pažnje. Tako saznajemo da su stare Grkinje bile lude za kremama od smole i kozje dlake, da su u 16. stoljeću širili zjenice sokom velebilja – baš kao što to danas čine djevojke na Instagramu koje žele nalikovati manga-junakinjama – te da je 19. stoljeće imalo tzv. šik tuberkuloze, koji je najavljivao ono što smo mi u devedesetima zvali heroin-šik.
Kada se sve zbroji i oduzme, jedino što nas danas razlikuje od predaka jest pogled u digitalno ogledalo. Dok su naši preci mogli promatrati svoje uljepšane slike samo ako su imali dovoljno novca da plate talentiranog slikara koji bi ih ovjekovječio pod kutom koji im najviše laska, postajala je mala vjerojatnost da padnu u bed, jer bi samo jedne noći na Instagramu vidjeli kako pedeset djevojaka iz kvarta izgleda bolje od njih, s višim jagodicama, punijim usnama i manjim nosevima.
Sanpaku efekt kod Billie Eilish
Naravno da karikiramo, ali činjenica je da se kanoni ljepote mijenjaju kroz vrijeme i da je ljepota danas, na prvi pogled – postala posve demokratska. Ako nemate novca da se, poput Kim Kardashian, pretvorite u Nefertiti, tu su make-up trikovi i tutorijali za konturiranje uz pomoć kojih možete pomladiti lice. Ako želite prelijepe oči poput Billie Eilish i oponašati sanpaku ideal (dojam da se oko šarenice vidi mnogo bjeloočnice, osobito s donje strane), tu su čudotvorni filteri. No ako sve to nije dovoljno i ne jamči da ćete se takvi probuditi i sljedeće jutro, tu su i estetski tretmani.
Kada se sve zbroji i oduzme, ispada da na licu ne nosimo jednu, nego čak tri maske. No možemo li uopće protiv te stare čežnje utkane u naše gene, pita se autorica. I što uopće znači prirodno? Prema toj logici, i pranje zubi je artificijelno. Kao i bojenje izrasta. Pa i car Konstantin si je umjetno povećavao oči, baš kao što mi danas ponekad činimo uz pomoć filtera.
Samooblikovanje i preobrazba duboko su ljudske želje, a što je više moguće, to se više i radi, izjavila je Rabea Weihser.
Prve filter igre cara Konstantina
Danas mnoge filter-aplikacije manipuliraju očima. „U knjizi istražujem značenje velikih i malih očiju za muškarce i žene i kako su se povijesno manifestirale kao ideal. Car Konstantin u 4. stoljeću stalno se ‘filtrirao’: na svim kovanicama, bistama i kipovima prikazivan je s ogromnim, sjajnim očima. Danas bi to bio simbol nježne, osjetljive muškosti. Tada je to bio znak njegove volje, odlučnosti i – s pogledom uprtim prema nebu – povezanosti s višim silama. Iako danas svi znamo da je Konstantin pridonio tome da kršćanstvo postane državna religija Rimskog Carstva, rijetki znaju da su njegove ‘filter-igre’ bile prateća suvremenih marketinških kampanja“, izjavila je Rabee W. u intervjuu za Monopol.
No uza sve kritike i sumnje, ne treba, naravno, zanemariti ni činjenicu da beauty rituali i uljepšavanje mogu činiti čuda za samopouzdanje i mentalno zdravlje. Pa ipak, i dalje ostaje ono glavno pitanje. Ako smo već došli do spoznaje da ne postoji jedna ideja, a ni jedna slika kanona ljepote te koliko je uzaludno ganjati ideale – kako to da sve one suptilne poruke koje nam u svojim radovima odašilju umjetnice koje se bave idealima ljepote – od performansa umjetnice Cindy Sherman, koja se sprda s baroknim kanonima i lijepi umjetne grudi, do umjetnice Orlan, koja je izvodila estetske zahvate kako bi nalikovala Mone Lisi i Veneri – i dalje ostaju samo u galerijama.
Saloni ljepote
Stoga je možda posve logična odluka autorice da temu svoje knjige pretvori u javne rasprave te da u Berlinu organizira Salone ljepote kako bi se zajedno došlo do odgovora na pitanja koja nas muče. Primjerice – je li feministički šminkati se ili ne? I za koga to zapravo radimo? Jesmo li već odavno internalizirali vanjski, muški pogled? Zašto su danas i muškarci opsjednuti dobrim, debelim i sjajnim obrvama, poput Care nekoć? Zbog čega na društvenim mrežama toliko slavnih otkriva što su sve radili na licu – i kako to utječe na sve nas? Što je efekt snježne grude? Zašto je opasno to što sve više mladih ljudi na inicijalne razgovore s kirurzima donosi turboobrađene fotografije ili avatare? I na kraju – ima li istine u tome da se privlačnost može steći trikovima, ali da se formula ljepote ipak krije negdje posve drugdje?
