Kada je kraljica Madonna 15. travnja jednim klikom pobrisala bogatu, šaroliku i kontroverznu povijest koja je oblikovala glazbenu scenu zadnjih desetljeća sa svog Instagrama te objavila fotografiju na kojoj sjedi u lila bodyju i halterima, a preko glave ima pink veo, na tren smo doista imali osjećaj kao da će nam se obratiti najvažnija Sfinga pop kulture. I doista, Madonni se moramo nakloniti jer je, nakon 43 godine karijere i 7 godina šutnje, u 67. godini života najavila svoj 15. po redu album koji bi trebao izaći 3. srpnja.
No kada smo ugledali naziv albuma – „Confessions on a Dance Floor: Part II“ te da će na albumu Madonna obnoviti uspješnu suradnju s producentom Stuartom Priceom, malo smo zastali. Kao da svijet već nema dovoljno nastavaka. Ili, ako ćemo iskreno, kao da smo upali u neku vremensku petlju u kojoj svaki dan moramo gledati reprize omiljenih serija, albuma, koncerata i filmova. Ta nije li Madonna prije svega bila poznata po tome što je bila kameleonka koja se neprestano mijenja, pomiče granice i smjelo krši pravila. Nema veze ako njezin zadnji album inspiriran fadom nije nikoga previše zanimao, ipak se razvijala… I ne manje bitno – znači li ovo sada da je i kraljica potpisala ugovor s vragom i kapitulirala po sistemu – daj ljudima što traže – čitaj iskušane formule i non-stop reprize repriza repriza?
Veliki povratak Madonne na Coachelli
S jedne strane ima smisla – treba zaraditi novac i steći nove obožavatelje. Najbolje tako da ponovi onaj prokušani recept koji je upalio kada je Madonna kao kraljica pomilovala na dodjeli MTV nagrada 2004. svoje štićenice Britney Spears i Christinu Aguileru. Doduše, ovaj put će to izvesti sa svjetski popularnom Sabrinom Carpenter – s kojom je na Coachelli izazvala pravi val oduševljenja kada se pojavila kao gošća iznenađenja. I to bez francuskog poljupca jer su se vremena ipak promijenila.
Instagram fanovi su doslovno van sebe i još uvijek vrte snimke mobitelim na kojima Madonna i Sabrina unisono pjevaju pjesmu “Vogue”. Ne samo da su se obje pojavile u sličnim korzetima kao blizanke, nego je Madonna odlučila reciklirati svoj stari styling. Baš kao što je nedavno s bijelom haljinom učinila Zendaya – naprosto ju je odlučila vratiti u igru nakon 10 godina pauze. Ili kako bi rekla Anna Wintour s aktualne naslovnice Voguea na kojoj sjedi s Meryl Streep – vidite li duplo? Ili možda neprestano imate deja-vu?
Je li pop kultura postala vintage?
Naravno, postoje neki uvjeti za uspješan povratak koji će donijeti onu nekadašnju euforiju, nove followere i dodatne nule na računu, a oni, kao u vintage modi, kažu – djelo mora biti starije od dvadeset godina, po mogućnosti da je nastalo krajem devedesetih i nultih, jer to posebno dobro pali kod milenijalaca koji su sada u godinama da osjećaju nostalgiju prema svojoj mladosti. Nisu, dakle, samo dinosauri iz grupe Oasis odlučili razveseliti svoje fanove. I Taylor Swift je to učinila na svojoj Eras turneji, gdje je oživjela svoju 17-godišnju glazbenu karijeru.
No nisu ni bivše Disneyjeve zvijezde Miley Cyrus i Hilary Duff sjedile doma prekriženih ruku. Miley se prisjeća davnih vremena u slavljeničkom projektu „Hannah Montana 20th Anniversary Special“, Hilary Duff izazvala je plimu nostalgičnih emocija izvedbom pjesme iz filma „The Lizzie McGuire Movie“, a i Justin Bieber je na Coachelli pjevao svoje stare hitove.
Vremenska mašina nas vraća u prošlost
Kako stvari stoje, u vremenskoj mašini koja nas neprestano vraća u prošlost nema više sjedećih ni stajaćih mjesta ni u svijetu filma i streaminga. Krajem travnja u kina stiže „Vrag nosi Pradu 2“, nakon 20 godina pauze vraća se i „Malcolm u sredini“, a ljubitelji Harryja Pottera već kupuju plašteve da ih, kao i Madonna, nabace preko glave i najave novu HBO seriju. Ne znamo što će preko glave nabaciti fanovi „Baywatcha“ i hoće li biti dovoljno da se okupe na plaži u crvenim badićima kako bi proslavili nove nastavke serije. No, kao što smo rekli, stroj je prebukiran i pitanje je gdje će sada sjediti ljubitelji „Igara gladi“ i „Gospodara prstenova“, jer i tu stižu nastavci. Možda jedino da odu u neki fancy njujorški bar i zamole sve one koji nestrpljivo čekaju roman o Blair Waldorf iz „Gossip Girl“ da im ustupe koji stolac.
Zašto željno iščekujemo nastavke omiljenih serija i albuma
Uostalom, zašto ne bismo cijelo vrijeme živjeli u jedno te istom dobrom filmu i gledali nove nastavke? To je kao da nam netko kaže da, jednom kada smo probali neki desert i proglasili ga najboljim na svijetu, moramo isprobavati nove okuse. Glazba već odavno priznaje varijacije na temu. Ima smisla, osim što ovo sada opasno podsjeća na to da pasivno sjedimo kao krumpiri pred ekranom, a neki algoritam nam u filter-mjehurićima neprestano izbacuje jedno te isti sadržaj. Iako pravi fanovi rijetko mare za kreativnu evoluciju, a ponajmanje za stil i sadržaj, činjenica je da je svijet očito postao previše kaotično i nepredvidljivo mjesto, a što nudi bolju utjehu od idola iz mladosti? Svih tih filmova, pjesama, serija zbog kojih nas odmah prožme val ugode i skloni smo zažmiriti na sve loše dijaloge i falšane tonove, jer pred očima nam je mrena zvana nostalgija.
Mogu li i naši idoli biti dugovječni?
Što će nam zbilja novo donijeti svi nabrojeni projekti te hoće li neki na originalan način uloviti duh vremena, morat ćemo otkriti sami, kao i to – jesmo li spremni odrasti i prihvatiti neku drugu fazu, a svoje idole ostaviti na tavanu? Tko zna, možda smo svi mi oboljeli od neke groznice zvane opsesija dugovječnosti pa ne samo da želimo stalno imati 36 godina i doslovce zamrznuti naša lica i tijela, nego to pokušavamo napraviti i s idolima iz pop kulture.
Ponavljanje baca u trans
Kako stvari stoje, možda najviše šanse da joj uspije nastavak ima upravo Madonna, koja je s producentom napisala i manifest. A on kaže: „Moramo plesati, slaviti i svojim tijelima moliti. To su prakse koje nas prate tisućama godina – duboko duhovni činovi. Plesni podij je ritualni prostor: mjesto povezivanja, i s vlastitim ranama i vlastitom krhkošću. Rave je umjetnička forma – riječ je o pomicanju granica i povezivanju sa srodnim dušama.“ Uostalom, zašto ne? Jedna od najboljih praksi da čovjek padne u trans jest beskonačno ponavljanje. Jedini problem je taj što Madonni, izgleda, nitko nije rekao da se noćni klubovi mahom zatvaraju, a da se sva potreba za plesom zadovoljava par puta godišnje na masovnim festivalima kao što je Coachella.
„Ljudi misle da je dance glazba površna, ali u potpunosti griješe“, kaže Madonna o svom nadolazećem albumu „Confessions II“. Pa ako tako kaže kraljica, ne preostaje nam ništa drugo nego moliti ili manifestirati da je njezina tvrdnja istinita. No ako sve i propadne, uvijek ćemo imati njezin veo.
A možda bismo mogli angažirati i Marinu Abramović da napravi koji performans o tome kako smo 2026., u jeku vrlo rijetke konstelacije na koju je upozorila i Madonna, jer se svih sedam planeta našlo u Ovnu, pokopali kreativnost. Ako je vjerovati stručnjacima, zadnji put kada se to dogodilo – propalo je Rimsko Carstvo. Problem s ovom smjelom idejom samo je taj što je Marina suviše zauzeta, a na zadnji performans u Berlinu, koji je inspiriran drevnim ritualima pod nazivom “Balcan Erotic Epic”, nije ni došla, nego je samo poslala znakovitu poruku – “Umjetnica više nije prisutna”.
