Venecijanski bijenale nije gotovo ni počeo, a već je gotovo poplavljen – tako bi se najkraće dalo sažeti sve ono što se događalo u zadnjih nekoliko mjeseci. A sve je trebalo biti kako kaže program In Minor Keys – obojano u stišanom i molećivom mol tonu ili, doslovce, kao da umjetnici trebaju nastaviti stvarati u moodu koji je prije više od sto godina postavio Thomas Mann u romanu Smrt u Veneciji iz 1912. godine. No onda su se zaredale nesreće i problemi. Kustosica Koyo Kouoh iznenada je preminula, njezin rad dovršio je peteročlani žiri, koji je ubrzo i sam podnio ostavke zbog činjenice da su na Bijenale pozvani ruski i izraelski umjetnici. Europska komisija zaprijetila je da će ukinuti ili obustaviti potporu od 2 milijuna eura, službeno otvorenje bojkotirale su mnoge države, među njima i Hrvatska, a jedine čiji se glas čuo bile su članice grupe Pussy Riot, koje su glasno bojkotirale politiku 61. Venecijanskog bijenala te zapalile La Serenissimu ružičastim dimom pod balaklavama.
Kome zvono zvoni?
Stoga nije čudo da cijelom Venecijom odzvanjaju zvona. I to ne ona s brojnih zvonika nego ona mesingana u koja udaraju gola ženska tijela, a koja je izložila umjetnica Florentina Holzinger u austrijskom paviljonu, Nema tu više prostora za disanje i promišljanje, a kako stvari stoje, nekim posjetiteljima trebat će i pomoć dežurnih liječnika ili barem poštena vrećica za disanje. Uostalom, možemo biti sretni da je 40-godišnja austrijska umjetnica i kazališna koreografkinja odustala od svog prvotnog koncepta za projekt Seaworld Venice – da potopi cijeli paviljon pod mutnu vodu pa da i posjetitelji moraju zaroniti ne bi li dobili punu sliku. Kaže da je odustala od ideje nakon što je zaplivala u venecijanskim kanalima i shvatila da je voda užasno mutna, a da stvar bude gora – izaziva osip.
Dramatičan performans u moru lagune
Zato je naposljetku odabrala ono što je u njezinim očima ipak možda stišano. Niz performansa i instalacija koji će posjetitelje tako snažno protresti da neće baš tako lako zaboraviti što su vidjeli nakon što odu na tiramisu i cappuccino, umorni od svih tih vizualnih senzacija. A možda će zauvijek izmijeniti ono kako smo zamišljali sirene te dugokose ljepotice koje tako zavodljivo pjevaju da nas mame da zaplivamo s njima. Jer kada je u srijedu ujutro, tri dana prije službenog otvorenja Bijenala, brod prepun VIP gostiju, kustosa i umjetnika, među kojima i Maurizio Cattelan, autor zlatnog WC-a America iz 2016. godine, koji je kasnije procijenjen na više milijuna dolara, isplovio u venecijanske vode, malo tko je mogao zamisliti da će ogromna dizalica iz vode izvući gigantsko zvono i da će u njemu naglavačke visjeti gola žena koja će udarati u hladne i metalne stijenke svojim tijelom. A još manje da će uz pomoć kuke uskoro u sablasan zvuk povezati još jednu ženu.
Akvarij s golim ženama
No to je bio samo uvod u ono što će se događati u službenom paviljonu, a gdje se, za razliku od broda, očekuje i sudjelovanje publike. Središnji dio ovog projekta čini gigantski akvarij, ustoličen poput oltara u dvorištu paviljona, okružen s obje strane plavim WC-ima. Posjetitelje iznutra akvarija ne promatra riba, već žena. Nosi ronilačke naočale, a kisik joj se dobavlja crijevom. No hoće li žena u ta četiri sata koliko boravi u vodi imati zraka, najviše ovisi o donacijama publike.
Čitaj – koliko posjetitelji koriste plave WC kabine. Jer ispod površine zemlje nalazi se složen sustav filtracije s cijevima koji će pročistiti urin ne bi li ga ponovno pretvorio u kisik. Na kraju ispada da dežurno osoblje, koje nosi uniforme čistača i neprestano informira posjetitelje što moraju raditi, može samo moliti da netko ne obavi, kao što se već dogodilo, veliku nuždu pa da sve ne završi u velikoj apokalipsi. A za to vrijeme druge gole žene u njenom radu voze jet-ski, penju se po jarbolima, pokazujući nam pravi smjer ili naprosto naglavačke vise u divovskom zvonu i glasno ga udaraju svojim tijelom.
‘To je prokleti Disneyland’
Ako ste se upravo pitali u kojem je trenutku Bijenale postalo ogroman spektakl i cirkus, na dobrom ste tragu da pogodite što je umjetnica htjela reći. „To je prokleti Disneyland“, kaže Holzinger. Bol, urin, izmet i ono što se zove posebni efekti tijela. Sve stare teme s kojima se ova kazališna redateljica i umjetnica već proslavila, no sada su posebno došle do izražaja jer je u Veneciji imala priliku doslovce iznijeti na svjetlo dana sve ono što se godinama skrivalo u mutnim vodama. Prema konceptu austrijske koreografkinje, Seaworld Venice zamišljen je kao tematski park koji se bavi vodom lagune, otpadnim vodama, svemu onome što je skriveno ispod površine, ali i izazovom preživljavanja u svijetu koji se raspada na svakom koraku – odgovor na veliki shitshow našeg vremena.
Kako su dobro primijetili brojni kritičari, umjetnost Florentine Holzinger podsjeća na duge performanse Marine Abramović, koje se također poigravaju samopovređivanjem i samožrtvovanjem, ali i na bečki akcionizam Hermanna Nitscha i Güntera Brusa iz 1960-ih i 1970-ih godina, koji se valjao u krvi i izmetu. A svi koji su redovito pratili Eurokaz sjećaju se šokantnih predstava u kojima su umjetnici koristili svoja tijela kao platna te propitivali gdje je granica zbog koje će netko izaći i zatražiti službenu intervenciju.
Florentina Holzinger i sama zna o čemu pišemo, budući da je performans u Terniju iz 2016. godine izazvao velike kontroverze, a zastupnik iz Forza Italije podnio je parlamentarnu istragu, a festival se nakon toga više nije održao. Hoće li ovaj put dobiti Zlatnog lava upitno je, tim više jer prvi put u povijesti službeni žiri ne bira svoje pobjednike, nego samo publika na kraju Bijenala. Ali ono što sigurno hoće jest činjenica da će rijetki u zvonjavi venecijanskih zvonika i prizoru mutne vode vidjeti samo čistu romantiku.
