Da smo poput Mirande non-stop nosili sunčane cvike, čak i u zatvorenim prostorima, netko bi nam možda i oprostio zašto smo od novog nastavka filma Vrag nosi Pradu očekivali – ako ne baš nešto revolucionarno, onda barem vrlo-dobro/odlično u rangu prvog filma, no ovako baš i nemamo opravdanja. Iako su crvene zastavice bile posvuda. I to mjesecima. Anna Wintour više nije strepila od nove ekranizacije kao nekada, a da stvar bude bolja čak ga i promovira gdje god stigne – od dodjela Oscara do Vogue naslovnice. Isto se odnosi i na modni svijet. Jer ono što su se prije dvadeset godina usudile samo Heidi Klum i Valentino kada su pristali na cameo uloge u filmu, bez straha da će doživotno biti prognani iz Modne Biblije, sada je postalo stvar prestiža. Da, to znači da je konačno i Miuccia Prada amenovala sudjelovanje, ali i da doslovce nema modnog brenda koji se nije poželio uključiti u igru vrijednu 100 milijuna dolara. No kako stvari stoje, na ovu posljednju večeru nije bio pozvan samo vrag.
Kada i vrag pobjegne glavom bez obzira
Nema više u ovom filmu onog mefistovskog ugovora na koji je Andy Sachs pristala kada je ušetala u glamuroznu redakciju Runway magazina, a koji kaže – moraš mi nešto vrijedno dati da bi nešto za uzvrat dobila, pa bio to i onaj pomalo naivan dečko ili prijatelji, obitelj, slobodno vrijeme. A još manje neke velike transformacije, drame, žrtvovanja na putu do ostvarenja američkog sna, a ni onog osjećaja da se netko grije na laganoj vatri. No da stvar bude začudnija, nema baš previše vraga ni u Mirandi Priestly koja je u prvom nastavku držala pažnju svojim ubojitim govorima koji su objašnjavali moć modne industrije, kako se stvaraju trendovi i zašto milijuni mladih ljudi drže magazin ispod pokrivača i maštaju o stvarima i stanjima koje možda nikada neće dostići. Kao da je i taj vrag digao ruke od modne industrije i novinarstva i ostavio nam samo Pradu.
Kako izgubiti dva posla u nekoliko tjedana
S jedne strane – svijet je možda doista postao previše strašan čak i za njega, jer film počinje kao da je netko poželio snimiti priču “Kako izgubiti (skoro) dva posla u nekoliko tjedana”. Andy Sachs koja je u prvom dijelu spektakularno bacila Blackberry u fontanu i dala otkaz na poslu za koji bi, citirajući njenu kolegicu Emily – milijuni žena ubili, sada radi u istraživačkom novinarstvu. No u trenutku kada mora primiti nagradu za svoj rad, saznaje putem SMS-a da su svi u redakciji otpušteni. Ništa manje stresno nije niti u Runway redakciji koja ima problema što su ih viralno razapeli zbog toga što su podržali spornu kampanju, a po društvenim mrežama se sheraju hejterske objave i karikature na račun glavne urednice. Je li postala prestara, nerelevantna ili naprosto dosadna?
Je li politička korektnost ubila i ovaj film kao i nastavke Seksa i grada
Srećom, Andy uskoro dobiva nemoralnu ponudu da se vrati u bivšu firmu ne bi li joj malo ispolirala imidž. Naravno, ovaj put kao urednica, a ne asistentica. Da, vremena su se promijenila. Možda ne na licima glavnih junakinja koje i dalje izgledaju gotovo identično kao prije dvadeset godina, ali svakako u glavama. Miranda se ne sjeća svoje asistentice, a skoro ni vremena kada je mogla bacati bahate bunde po stolu, letjeti business klasom i vrijeđati zaposlenike. Nije da nema pokušaja. No sada pored nje sjedi asistentica koja svaki put lagano promrmlja “Ne, ne, ne” – čim čuje da iz usta šefice izlaze riječi poput body negativity, koza, metadon…
Treba misliti i na ono što je ostalo i kako sačuvati zadnju trunku relevantnosti, tim više jer su influenceri već odavno uzeli dobar dio medijskog kolača, rujansko izdanje je tanko kao zubni konac, a print se pretvorio, riječima art direktora Nigela, u nešto nepostojeće, u eter ili content kojim skrolaš dok si na WC-u.
New money tech-milijarderi bez ukusa
No svi ovi problemi padaju u drugi plan kada na svečanoj večeri glavni direktor izdavačke kuće dobije infarkt, a da prije toga nije Mirandu unaprijedio i sve prepusti u ruke svom sinu koji pripada nekom posve drugom svijetu. Onome koji dolazi u firmu u trenirci, brije na brojke, kriptovalute i zaradu, ne mareći previše ni za ljepotu, ukus, a kamoli za Johna Legenda koji bi za veliku lovu svirao na modnoj reviji u Milanu ili Leonarda da Vincija. I jedva čeka sve to prodati nekome još manje upućenom od sebe – ludom milijarderu, koji je u vezi s bivšom Mirandinom asistenticom Emily, koja smatra da je konačno došlo vrijeme da napusti mjesto u Dioru i preuzme uredničku ulogu pa da konačno može i sebe objaviti na coveru.
Barbie narativ: ženski kolektiv protiv blesavih Kenova
U ovom trenu Andy Sachs se pretvara u neku superženu koja će se udružiti s Mirandom ne bi li u par tjedana spasila brod koji tone – ne samo svoju karijeru nego i cijelu medijsku industriju i izbavila je iz kandži blesavih i opasnih tech milijardera koji opako podsjećaju na Jeffa Bezosa i Elona Muska. U ovom trenu vjerojatno i sam vrag koji je došao na pretpremijeru filma u hudici i cvikama baca kokice, izlazi iz kina i traži povrat novca za pretpremijeru, jer film ide u smjeru Barbie narativa – ženski kolektiv protiv blesavih Kenova. Ili naprosto ubacite omiljeni film – Charliejevi anđeli, Oceanovih osam protiv glupih bogataša.
Pa što je sad ovo? Fali još samo čudesni dragulj koji će sve spasit, rekao bi vrag. “Pa mogao sam gledati Oprah Winfrey kako intervjuira Megan Markle po stoti put doma, bez ovih dosadnih intervjua koje radi Miranda s najbogatijom ženom na svijetu koju glumi Lucy Liu. Ili još bolje Emily u Rimu u kojoj agenciju od propasti spašava moćna princeza kao investitorica. A ne da slušam patetične dijaloge ispred slike “Posljednja večera” u kojima Miranda kao kustos visokog stila aludira na izdaju, ali drži lekcije iz humanizma i ljepote.
A onda se to još ponavlja na stražnjem dijelu taksija – kada se obje žene slažu da treba poslati poruku da karijera ima svoju cijenu, ali i da je vraški zabavno raditi. A vrhunac svega je scena uvjerljiva kao LinkedIn objave u kojoj Miranda nagovara Andy da ipak napiše knjigu o njoj, a ova poštena, kakva već jest – odbija nemoralnu ponudu. Čak ni pod humanitarnom egidom da će namaknuti neku lovu za spas posla kojeg vole.
Stvarni vragovi nose ugovore
Za one koji ne znaju, rekao bi nam vrag na izlazu iz dvorane – “oni poput mene nose opake ugovore i dovoljno su pametni da se kostimiraju u onoga koga žele zavesti, a ne izgledaju kao velike, moćne i blesave karikature. No ono što ne mogu oprostiti scenariju je to da su imali tako dobar mamac – ideju da Andy doista napiše knjigu o Mirandi, ali ne onu u kojoj je glavni lik turbo zadovoljan. No ako ništa drugo, ako se u sljedećih 20 godina i obistini ona prognoza Elona Muska da će ljudi raditi samo ako kao Miranda i Andy – vraški vole raditi, iz puke želje za hvatanjem ljepote. onda barem znamo obući na sahranu tog vječnog gnjaveža zvanog rada – Dolce e Gabbanu.
Do tada, valjda će se netko dosjetiti iz kadrovske opet vratiti na posao Lauren Weisberger. Ili da ipak šibnem poruku iz taksija Charlize Theron da pusti svoju stilisticu Leslie Fremar, a koja je poslužila kao model za pravu Emily da napiše svoju verziju priče. Onu u kojoj ju Anna Wintour zove da provjeri tko je dovraga bila ta Lauren Weisberger jer je žena napisala knjigu o njima, a ti si draga moja u njoj ispala puno gore od mene.“
No kada se sve zbroji i oduzme, možda nam je lukavi vrag ipak podmetnuo jednu gadariju, jer što ako je i film u ozbiljnoj krizi? I to onoj punoj goroj od novinarstva, jer sudeći po reakcijama gledatelja i ovaj film možda treba gledati kao da svajpate, a sve scene začiniti audio komentarima poput Mirande iz prvog dijela “Super, dosadno, revolucionarno ili naprosto – No, no, no!”
Naslovni vizual: Canva + AI video
