Kada je prije sedam godina australska komičarka Rebel Wilson snimila komediju ‘Kako biti solo’ u kojem parodira vječnu potragu za onim pravim, jedna od lekcija koja je bila tako važna da je morala ući i u najavu filma je bila ona u kojoj Wilson mora prijateljici prijetiti šamarom, samo ako se usudi na početku dopisivanja frajeru poslati kakav ljigavi emoji. No, kako stvari stoje, njenu britansku prezimenjakinju, odličnu glumicu Ruth Wilson nije zanimala takva vrsta suzdržanog zavođenja jer je odlučila snimiti dijametralno suprotan film na temu – što se dogodi kada skliznemo u takav ponor opsesije, ljubavnog ludila i gubitka svakog samopoštovanja da doslovce dotaknemo dno.
Uostalom, u filmu ‘Istina o meni’, a koji je snimljen prema knjizi Deborah Kay Davies ‘True Things About Me’ i nema previše vremena za zavođenje, a kamoli za dopisivanje jer strastvena injekcija djeluje ekspresno. Naime, glavna junakinja radi od devet do pet kao socijalna službenica za naknade, a posao joj se manje više sastoji od razgovora s ljutitim ljudima kojima mora po tko zna koji put reći da su donijeli krive papire, a oni je vrijeđaju i govore da je ružna. Stoga i nije čudno da su joj motivacija i samopouzdanje doslovce blizu nule. Tim više u oči upada neobičan muškarac koji se pojavljuje za njenim stolom s kosom poblajhanom u plavo i tako neodoljivim vragolastim osmijehom, a koji odmah u drugi plan baca izjavu da je četiri mjeseca odležao u zatvoru.

Ljepotica i Zvijer narativ
Otkuda ga samo znam, pita se zatečena Kate. I zašto imam osjećaj kao da dijelimo neku tajnu? No vremena za razmišljanje nema jer zagonetni stranac ju čeka nakon posla ispred zgrade, i to ne da bi otišli u kakav fancy bar na piće i razmijenili brojeve telefona pa se bacili na višemjesečno dopisivanje nego da bi se za pet minuta poseksali na stojećki u javnom prostoru garaže. Naravno, da mi mi tada, a ni kasnije ne saznajemo njegovo pravo ime, a jedino što vidimo da ga je Kate spremila u svoj mobitel pod imenom ‘Blond’. No gore spomenuta radnja, a koja bi u kakvom XXX filmu bila dovoljna i za uzbudljivi uvod, kulminaciju i kraj neće tu i stati, jer zagonetni muškarac neće ostati samo šifra za povremeni seks nego će se pretvoriti u pravu opsesiju i rollercoaster emocija.

Enciklopedija toksičnog ponašanja
Ma što rollercoaster?! U pravu enciklopediju onoga što danas zovemo toksično ponašanje. Od ljubavnog bombardiranja, bacanja mrvica, narcizma i ludičkih ideja koje uključuju pijane partyje, kupanje bez odjeće za vrijeme radnog vremena i žestoki seks, a nakon kojih slijedi opet red vrijeđanja, omalovažavanja i krajnja nezainteresiranost. A sve je to izdašno garnirano svim vrstama ignoriranja – od soft ghostinga do doslovnog nestajanja s posuđenim autom, nakon kojih Kate gubi i ono malo kontrole nad svojim životom i doslovce se prepušta stalkingu uz pomoć Google Street Viewa. A jednom kada se doista nađe na samu dnu, bez trunke samopoštovanja, i dalje očajnički čeka da se dogodi ono što se zove – zombeing. Da se jednog dana na njenom telefonu ukaže tih pet vražjih slova i da ju Blond mrtav-hladan, kao da se baš ništa nije dogodilo, pozove na sestrino vjenčanje u Španjolsku.
Blond je doslovno čovjek gotovo iz njezine mašte i malo je reći da se nije uspio integrirati u njezin život. Vide se samo za vrijeme kratkih susreta i seksa, a onda netragom nestaje. Jedino što je u ovom odnosu sigurno je to da je Blond nepouzdan i na neki uvrnut način, za glavnu junakinju – jako seksi.
Jude Law: ‘Mislim da ovdje ima nečega!’
No ono što kod nekih možda izaziva samo mučninu u želucu, kod nekih je pobudilo tako veliku znatiželju, a naposljetku i želju da se o tim stvarima o kojima se inače ne govori snimi film. Bio je to britanski glumac Jude Law koji je rekao svojoj kolegici dok su radili na jednom zajedničkom kazališnom projektu – ‘Ruth, pročitao sam jednu sjajnu knjigu. I mislim da ovdje ima nečega. Možeš li je pročitati? Ako ti se svidi, ajmo zajedno producirati film’. Uostalom, teme koje otvara spisateljica u svojoj knjizi nisu samo one univerzalne – od one zašto je ljubav slijepa i zašto nas uzbuđuju osobe za koje se iz aviona vidi da nisu za nas, nego i ona tako često prešućivana – je li moguće da u svakoj od nas čuči jedna mala mračna Kate koja bi sve živo stavila na kocku samo zbog malo ljubavi i uzbuđenja. Ta sjećate se samo sjajne kvadrilogije Elene Ferrante u kojoj se kroz sve četiri knjige provlači strah da će najbolje prijateljice jednog dana postati kao luda Melina.

Tko zapravo vodi igru?
No kako film odmiče kraju, film ponire sve dublje u našu psihu i otvara novi set pitanja, otkriva Ruth Wilson pa odjednom zločesti Blond nije jedini oko kojeg se vrti cijeli njezin život nego i pitanje – smije li sredovječna žena uopće priznati da je ne uzbuđuju samo uobičajena ponuda koju čine posao, brak i djeca te koliko često ranjivost ide uz nevjerojatnu snagu. ‘Da, Kate ranjiva i nesavršena, i donosi loše odluke i izbore. Ali, s druge strane, ona je ta koja uzima njegov broj. Ona ga slijedi. Ona ga na kraju osvaja… Iako se na prvi pogled čini da je Kate posve pod utjecajem tog muškarca, na kraju ispada da njena ranjivost ima i onu jaku stranu te da je Kate ta koja zapravo vodi cijelu igru, a upravo ta dvostruka dinamika čini ovu priču tako fascinantnom, iskrenom i istinitom’, izjavila je Ruth Wilson.

Uostalom, nije li to i glavno pitanje koje postavljaju brojni filmovi i knjige, a čiji nam odgovor i dalje izmiče baš poput Blonda. Zašto se opsjedamo nekim tko očito nije pravi za nas? Je li to možda zbog društvenog pritiska i očekivanja što bismo trebali raditi u određenoj fazi svog života ili možda ultimativni dokaz ljudske mašte – kada uporno vjerujemo da netko može postati osoba kakvu smo zamislili u svojoj glavi. I naposljetku, najvažnije pitanje nad pitanjima – smije li danas žena uopće u suvremenom društvu imati izbor za svoju vrstu zadovoljstva, ma kako god ono uvrnuto i čudno izgledalo, prije nego što ga na kraju sama odluči posve odbaciti ili, zašto ne – zadržati.