Za teoriju atačmenta saznala sam u isto vrijeme kada su se pojavili prvi kompjuteri, a u moj život ušao je dečko koji je brijao na self-help pa mi je na trećem dejtu, umjesto poljupca, uvalio knjigu Žene koje previše vole. Naravno da sam se od prve prepoznala u toj maloj, jadnoj spajalici koja ne može preživjeti ako se na nekoga ne zakači. Uh, kako bijedna usporedba, pomislila sam. U usporedbi s nama ovisnima o ljubavi, svi oni koji su od nje bježali bili su cool. Ili su barem imali malo bolju etiketu.
Attachment traži svog avoidant tipa
„Ma on ti je klasični avoidant. Iliti tip koji izbjegava ljubav“, govorili su za sve one tipove zbog kojih bi spajalice gubile razum i san. Na prvu loptu taj je naziv djelovao nekako intelektualnije. Kao da postoje neka razumna bića koja svjesno izbjegavaju sve te opasnosti i mračne sile kojima ovisnici o ljubavi teže, dok očajni hodaju svijetom i samo čekaju gdje će naići na kakvu bananu da se na njoj razbiju u komadiće.
No to su još bila zlatna vremena. Kada si mogao izaći u grad i poskliznuti se na neku bananu. Jer kako ćeš se na nekoga poskliznuti kada su svi doma i samo svajpaju. Eventualno izlaze zbog seksa, za ljubav su čuli u starim filmovima, ali nisu sigurni što to točno znači, a svoje emocije čuvaju u dobro zatvorenim posudicama.
Mjesec razvoda i velika recesija
No budući da je mjesec razvoda, novi naziv za siječanj, u svojoj uzlaznoj fazi, ta nesretna ljubav se opet našla na pladnju, a nema tko je nije poželio rastaviti i secirati. „Dobro došli u doba razvoda“, šali se magazin Cosmopolitan, koji je od šezdesetih navijao za žensku emancipaciju i liječio se dobrim humorom u društvu frendica. Priznajemo, na kraju članka čovjeku skoro bude bed ako nema nekoga s kim bi se mogao razvesti.
Magazin The Economist, opsjednut brojkama, pozabavio se statistikama. A kada su došli do spoznaje da je u bogatim zemljama broj samaca porastao za 30 % te da svijet ima najmanje 100 milijuna više samaca nego što bi ih bilo da su stope uparivanja ostale na razini iz 2017., istog su trena proglasili recesiju veza.
Great Detachment
A New York Times, koji više od svega voli dobre epske priče, objavio je kolumnu pisca Davida Brooksa koja već u naslovu pita – živimo li u doba Great Detachmenta. Dokazi? Stope braka lebde blizu povijesnih minimuma, a udio četrdesetogodišnjaka koji se nikada nisu vjenčali na povijesnom je maksimumu. Amerikanci imaju manje djece. Imaju manje prijatelja i provode manje vremena s obitelji… A jedina vrijednost koja je porasla bio je novac“, kaže Brooks.
Ništa bolja situacija nije ni u drugim zemljama. U Hrvatskoj je prosječna dob stanovnika 44 godine, a kako stvari stoje, uskoro bismo se mogli naći u istoj situaciji kao i Kina. Pretvarat ćemo vrtiće u staračke domove.
Zašto je sramotno imati dečka
Naravno da je sada idealan trenutak da se ubaci Vogue s onim klasičnim – „Pa jesmo li vam rekli? Dečki su već odavno postali cringe.“ Samo što stvari nikada nisu tako jednostavne, a kamoli da ih možemo svrstati u in i out liste.
Istina, emancipacija je donijela sa sobom pregršt odličnih promjena. Žene više nisu morale ostajati u lošim vezama i brakovima, nego su mogle živjeti po svome te otkriti koliko je uzbudljivo biti solo. A s vremenom smo otkrivale da spajalica nije tu samo da bi privlačila tipove koji se kao vraga boje ljubavi, nego da ljubav može imati tisuću lica – zvala se ona obuzetost poslom, simpatija prema prijatelju, uzbuđenost oko umjetne inteligencije. Nemojte se čuditi, jer navodno 7 posto ispitanika razmatra robo-romansu.
Može li ljubav postati out?
Nitko sada ne tvrdi da je i ljubav postala out. Jer, ruku na srce, ona je oduvijek bila glavni pokretač, kaže i David Brooks. “Svi trebamo izvore energije da bismo se kretali kroz život, a ljubav je najsnažniji izvor energije koji ljudi poznaju. Stoga jedno od najvažnijih pitanja koje možete nekome postaviti glasi – Što sada voliš? Jer biti bez ljubavi znači biti na autopilotu, isključen iz života”.
Potvrdila su to i istraživanja The Economista, jer ankete provedene u raznim zemljama sugeriraju da bi 60–73 % solera radije bilo u vezi, dok 27 % do daske uživa u samačkom životu. No što kada je više od 50 % ispitanika prestalo aktivno tražiti ljubav? Razloga je nekoliko: viši standardi i kriteriji, zamor i razočaranje aplikacijama za dejtanje, pad društvenih vještina, posve drugačija očekivanja, nepodudaranje svjetonazora. I ono možda najbitnije – izbjegavanje patnje.
Iako brojni autori kroz tekstove provlače zastarjele koncepte koji suptilno uvaljuju nepovoljne ugovore – ili biraš samodostatnost i mizeran život bez ljubavi ili ćeš se pokoriti i pristati na tradicionalne vrijednosti s nekom vrstom ljubavi – činjenica je da smo u svemu tome izgubili svijest da ljubav ponekad znači balansirati s više od dvije suprotstavljene opcije i cijelim koktelom osjećaja. I ushićenost, uzbuđenje, ali i strah, ranjivost, tugu i patnju.
Ako se natjeraš da budeš tup kako ne bi osjećao ništa
Stoga je možda najiskrenija poruka o ljubavi ona koju možemo pronaći u filmu Skrivena ljubav, kada otac tješi mladog sina koji je sa 17 godina prvi put iskusio vrhunce, ali i dubine prve ljubavi, jer se zaljubio u starijeg studenta iz Amerike koji provodi ljeto u njihovoj obiteljskoj vili. Nema tu svrstavanja u liste in i out, a kamoli da se dečko ili cura proglase cringe. Još manje savjeta da bismo se trebali zatvoriti samo zato da ne bismo bili ranjeni. Ili zato jer možemo opstati i sami i nitko nam ne treba.
„Prepametan si da ne znaš koliko je to rijetko, koliko je posebno to što ste imali. To što ste vi imali nema nikakve veze s inteligencijom“, kaže otac sinu. „Kad to najmanje očekuješ, priroda nam na lukav način pronađe najslabiju točku…
Toliko trgamo od sebe da se što prije izliječimo, da u tridesetima često bankrotiramo i nemamo ništa. Svakoj novoj osobi nudimo sve manje. Ali ako se natjeraš da budeš tup kako ne bi osjećao ništa… kakva šteta! Samo jednom dobiješ srce i tijelo. Čovjek se i ne snađe, a srce je već istrošeno.
Što se tiče tijela, u nekom ga trenutku više nitko i ne gleda, a kamoli da mu se želi približiti. Sada osjećaš tugu, bol. Nemoj to ugušiti, jer time gušiš i radost koju si osjećao.“
