U svome tekstu s kraja 2017. godine, Miljenko Jergović vividno se i s nostalgijom sjeća bezimene smeđe-sive slike Ljubomira Perčinlića koja je visjela na zidu stana njegova ujaka u Zenici. Kao dječaka toliko ga je intenzivno obuzimala da je prilikom odlaska u goste, mladi Jergović uvijek dolazio s jednim ciljem – da je gleda. Prvi impuls prema kontekstualizaciji jednog dijela Perčinlićeva djelovanja i izlaganju radova, u prostoru kakvog zaslužuje, došao je od spomenutog Jergovićevog teksta, a drugi pak od Marijana Špoljara, vlasnika i voditelja koprivničke Galerije S te vrsnog poznavatelja Perčinlićevog stvaralaštva.
Na Laubinom sajmu umjetnina Nesvrstani, Špoljar je jedne godine izložio Perčinlićevu apstraknu sliku. Godinama kasnije, u komunikaciji s umjetnikovim sinom Brankom Perčinlićem, deseci ulja na platnu, crteža i nekoliko skulptura ovoga zaboravljenog umjetnika skinuta su s tavana, restaurirana te će se izložiti na velikoj izložbi u Laubi. Iako zvuči kao savršeni klišej, ova priča je zapravo istinita.
Velikom izložbom apstraktnih slika i skulptura Ljubomira Perčinlića u Laubi, obnavlja se sjećanje na zaboravljenog umjetnika, otvarajući nova područja istraživanja stručnjacima. Izložbom će se predstaviti Perčinlićeve apstraktne slike nastale u rasponu od posljednjih gotovo dvadeset godina njegova života. Osim ulja na platnu i crteža, izložit će se i skulpture, a posjetitelji će imati priliku vidjeti gotovo pedeset Perčinlićevih radova, većina od kojih dosad nije bila izlagana. Izuzetna je to prilika za kolekcionare moderne umjetnosti! Izložba se otvara 25. ožujka u 19:00 sati te će ostati otvorena do 3. travnja.
Ljubomir Perčinlić, rođen 1939. godine u Zenici, još je u ranim šezdesetim godinama krenuo prema sažimanju, redukciji i sintezi svog umjetničkog izraza. Počevši od interpretacija bosanskog pejzaža, istražujući prirodnu ljepotu i romantičnu povijesnu sliku, Perčinlić je tragao za “formulom” kojom bi uhvatio suštinu krajolika. Kroz postupno reduciranje prikaza u gotovo geometrizirane forme i varijacije nježnih bijelih, sivih i plavičastih tonova, slikaru je konkretan motiv postao samo daleko sjećanje – inspirativno ishodište bez ikakve namjere rekonstrukcije motiva. Godine 1992. preselio je u Zagreb gdje umire 7. rujna 1998. godine.
