Prije nešto manje od tri godine morala sam se zauvijek pozdraviti sa svojim petnaestogodišnjim maltezerom. Naizgled beznačajan posjet veterinaru pretvorio se u jedan od najtežih dana mog života. „Žao nam je, ali vaš ljubimac boluje od limfoma. S obzirom na njegovu dob i stadij bolesti, ne postoji puno toga što bismo mogli učiniti.“ Nakon te rečenice prestala sam slušati, ostatak razgovora zapamtila sam u tragovima. Jasno se sjećam tek suza koje nisam uspjela suspregnuti. Nakon što je inicijalni šok splasnuo, čvrsto sam odlučila kako priča nije gotova. Moderna je veterina možda otpisala mog četveronožnog prijatelja, no ja nisam bila spremna učiniti isto – u narednom periodu okrenula sam nebo i zemlju ne bih li pronašla bilo što što bi mu moglo pomoći. Od raznolikih biljnih pripravaka preko vitaminskih infuzija sve do frekvencijske terapije, sve je vrijedilo probati i sve je vrijedilo novca koji dajem.
Moguće je da ovo čitate s podsmijehom, vjerujte mi, ne zamjeram vam. Bila sam itekako svjesna da se hvatam za slamke, u dobar dio toga nisam ni sama vjerovala, ali naučila sam kako postoji nešto snažnije i od najtvrdokornijeg skepticizma – nada. Plaćajući brojne alternativne tretmane, plaćala sam nadu da će se možda baš nama dogoditi čudo. Mislite li, kao što sam i sama nekoć vrlo nadmeno mislila, kako vam je racio puno presnažan da biste pali na takve fore, razmislite još jednom… Scenarij se radikalno mijenja kada je riječ o životu nekoga koga volite.
Zašto se okrećemo alternativi?
Prije nego što nastavim, istaknula bih kako u određenim situacijama nisam izričito ni za ni protiv alternativnog pristupa. Nisam netko tko za svaku sitnicu guta šake tableta – sklonija sam limunadi nego sintetičkim vitaminima, kosu hranim maslinovim uljem umjesto skupim salonskim maskama, a svima koji muku muče s previše sjedenja i gledanja u ekran od srca preporučam cupping. Međutim, za sve postoji vrijeme i mjesto, a prehlada, ispucana kosa i bolna leđa beznačajne su sitnice u usporedbi s ozbiljnim dijagnozama. Kada je riječ o istinskom, životno ugrožavajućem problemu usudila bih se reći da vrijedi ono „you don’t bring a knife to a gun fight“. Svaka čast sokovima od kelja i celera, ali još uvijek ne liječe karcinom. Pa ipak, nezanemariv broj ljudi odustaje od konvencionalne medicine, čak i kada je perspektiva izlječenja dobra te se okreće alternativi.
Netflixova serija ‘Apple Cider Vinegar‘
Slučaj koji je prije deset godina zaprepastio svijet, a sada se zahvaljujući Netflixovoj seriji Apple Cider Vinegar ponovno našao u središtu pozornosti, svjedoči o tome. Okosnicu radnje čini Belle, mlada žena s dijagnozom glioblastoma koja uz pomoć zdrave prehrane prkosi tmurnim liječničkim prognozama. Navodno. Belle je žena-majka-kraljica koja bez obzira na bolest živi život punim plućima. Belle odbija konvencionalne medicinske zahvate te ih mijenja holističkim pristupom. Belle je influencer prije svih influencera – putem Instagrama nesebično dijeli savjete s onima u sličnoj situaciji, piše blog, u suradnji s Appleom razvija ‘zdravu’ aplikaciju, Penguin izdaje njezinu knjigu recepata koji obećavaju izlječenje… Belle i dan danas hoda živa i zdrava ovim svijetom, i sve navedeno mogli bismo prozvati revolucionarnim otkrićem ili pak medicinskim čudom kada ne bi bilo jednog sićušnog detalja – Belle je lažljivica.
Njezina dijagnoza nepostojeća je. Odnosno, dalo bi se raspravljati o tome što točno muči tu nesretnu ženu, ali glioblastom nikada nije bio jedan od tih problema. Njezina priča tragična je na nekoliko razina – gledajući seriju saznajemo kako je odrasla u iznimno nezdravoj obiteljskoj atmosferi, a traume koje je proživjela vjerojatno su bile okidač za naknadnu mentalnu nestabilnost. S druge strane, šteta koju je lažima i obmanama nanijela krajnje ranjivoj skupini ljudi neizreciva je. Mnoge istinski bolesne osobe povele su se za njezinim primjerom, odustale od priznatih terapijskih metoda i odšetale ravno u preranu smrt.
Usporedno s Belle, na scenu stupa Milla, također zagovornica alternativnih metoda liječenja. Za razliku od Belle, Milla se bori s itekako stvarnom dijagnozom karcinoma, ali odustaje od operativnog zahvata i kemoterapije te se priklanja tzv. Gerson metodi koja se bazira na beskonačnom nizu svježe cijeđenih sokova i nekoliko kofeinskih klistira dnevno (da, dobro ste pročitali). Milla, baš poput Belle, svoj ‘healing journey’ dijeli s virtualnom publikom garantirajući izlječenje svima koji joj se pridruže na tom putu. Njezina priča, kao što možete pretpostaviti, nema sretan kraj. Međutim, ona nipošto nije jedina koja je usprkos brojim upozorenjima odlučila potražiti rješenje izvan okvira znanosti. Taj je fenomen postao toliko široko rasprostranjen da je zaintrigirao i psihologe koji su odlučili zagrepsti ispod površine te dokučiti u čemu je kvaka. Što osobe suočene sa životno ugrožavajućim dijagnozama navodi na to da odbace konvencionalne terapijske metode i okrenu se pseudoznanosti?
Moderna medicina (ili u mom slučaju, veterina) nije svemoguća i pozitivan ishod u određenim slučajevima naprosto nije moguć. Takvo što iznimno je teško prihvatiti, a suočite li se sa zidom na jednoj strani, logično je okrenuti se na drugu, bila ona perspektivna ili ne. Osim toga, čak i kada donose uspjeh, metode moderne medicine nerijetko su invazivne i praćene ozbiljnim nuspojavama što otvara vrata potpuno novom setu problema. Uz to, u brojnim dijelovima svijeta zdravstveni je sustav prilično kaotičan – liječenje je iznimno skupo, redovi čekanja odviše dugi, a pacijenti obeshrabreni manjkom empatije na koji nailaze tvrdeći da ih se promatra tek kao dijagnozu na papiru, a ne cjelovitu osobu kojoj je potrebna pomoć.
Sve navedene rupe alternativna je medicina pokrpala obećavši oboljelima dijametralno suprotno iskustvo. Suosjećanje, neinvazivne metode, oslanjanje na prirodna rješenja koja dolaze bez nuspojava… sve to dio je retorike kojom se pacijenti vrbuju. Činjenica da gotovo ništa od navedenog nije potkrijepljeno dokazima o uspješnosti alternativnih tretmana izgubila se u prijevodu.
Vjerujem da dio zagovornika alternativne medicine zaista ima najbolje namjere, no ovaj je trend nažalost otvorio vrata pojedincima poput Belle, koji svjesno i namjerno profitiraju na tuđoj nesreći. Svjesni kako će osobe suočene oči u oči sa strahom koji sva živa bića dijele – onim od smrti, učiniti apsolutno sve kako ne bi postali dio crne statistike, odlučili su to okrenuti u svoju korist. Šarlatana je oduvijek bilo, no internet i društvene mreže dali su im nenadmašan vjetar u leđa. Pripremajući se za ovu kolumnu, nekoliko sam dana istraživala brojne alternativne metode te sam, zahvaljujući tome, sada bombardirana takvim sadržajem na Instagramu i Facebooku. Algoritam sve pamti. Neki su savjeti posve bezazleni, lako moguće da su i djelotvorni – poput čaja od valerijane za nesanicu ili kokosovog ulja za blistavo bijele zube.
Međutim, našlo se i onih drugih – „PAPA test nije dijagnostička metoda već uzročnik karcinoma grlića maternice“, „Kolonoskopija potiče stvaranje tumorskih stanica, stoga otkažite tzv. preventive preglede“, „Virus HIV-a moguće je iskorijeniti strogim postom“ … Priznajem, isprva sam se nasmijala i odmahnula rukom, no nakon što sam bacila oko na komentare prestalo je biti smiješno – alarmantan broj ljudi priklanja se ovim savjetima i javno izražava oduševljenje, proklinjući Big Pharmu za to što nam ‘truje tijelo i um štetnim pretragama i sintetičkim lijekovima‘. Usudila bih se pretpostaviti kako će problem u budućnosti postati još veći, jer otkako je Meta ukinula fact-checking dezinformacije se šire brže no ikad.
Znači li to da je, zadesi li vas ili vama blisku osobu teška bolest, suludo nadati se čudu? Osobno smatram da je posve ljudski – upravo je nada ono što nas u kriznim vremenima drži iznad površine. Međutim, osim nade, nije loše drugom rukom držati se za znanstveno dokazane metode. Jesu li čuda moguća ili ne, pitanje je na koje svatko od nas samostalno treba pronaći odgovor, ali prilično sam sigurna da nijedno čudo nije praćeno rečenicama: „Plaćanje uspješno provedeno. Želite li na rate?“
