Iako je doba dvoboja odavno iza nas i ne moramo glavu riskirati jer nas je netko, kao u Jevgeniju Onjeginu, opako uvrijedio, činjenica je da malo tko može sačuvati mirnu glavu kada o sebi čuje neke gadarije – bile one izmišljene ili stvarne. Uostalom, od čega bi živjeli Facebook i X da nije usijanih glava koje na nijednu uvredu ne mogu ostati ravnodušne pa se upuštaju u žustre rasprave kojima nema kraja?
Pa ipak, rijetki su od nas toliko mudri kao Kate Moss i kraljica Elizabeta, koje su se i za vrijeme najvećih oluja držale onoga – Never complain, never explain. Srećom, za sve nas tankih živaca koji reagiramo i na najmanju krivu intonaciju, tu je knjiga američke motivacijske govornice, autorice bestselera i voditeljice The Mel Robbins Podcasta – The Let Them Theory – koja je u prvom mjesecu prodana u više od 1,5 milijuna primjeraka i postala najuspješnija publicistička knjiga u povijesti SAD-a.
Tko ih šljivi pristup
Koja nam, naravno, prodaje još jedan američki san: manite se rasprava i gubljenja energije zbog toga tko što misli o vama i kako se ponašate – jer što time dobivate? Umjesto toga, radije se pitajmo što možemo promijeniti i na što imamo utjecaj: na vlastite misli i postupke. Dugoročno, to nam pomaže da se ne poistovjećujemo s postupcima i razmišljanjima drugih, već da se distanciramo i ostanemo povezani sa sobom. To uključuje i razvijanje blagonaklonog pogleda prema drugima – da, čak i prema onima koji nam idu na živce – jer naš zen ne ovisi o njihovom kaosu.
Upravo nas ta distanca štiti od osjećaja napadnutosti i nesigurnosti – te donosi mir, samopouzdanje i slobodu.
Da, to znači da nema rasprava s vanjskim svijetom, ali isto tako ni s onim najgadnijim kritičarem koji spava u našoj glavi. Naime, kad smo nesigurni ili se uspoređujemo s drugima, često zapnemo. Što se više osjećamo bespomoćno, to postaje neugodnije – a ako to stanje potraje, vodi do nezadovoljstva i nesreće. Znaju to dobro i Madonna i Catherine Zeta-Jones, koje su razvile gadnu naviku guglanja vlastitog imena i u situacijama kada su kritike letjele na sve strane izgubile miran san – i duševni mir.
A što ja mogu učiniti?
Suprotno od toga je osjećaj sposobnosti za djelovanje. Tada preuzimamo odgovornost za sebe i svoje postupke, imamo jasne ciljeve i donosimo odluke svjesno. Time jačamo osjećaj vlastite vrijednosti i djelotvornosti – što nas čini emocionalno stabilnijima i otpornijima. Hm, nakon ovoga nam i ona izjava Sarah Jessice Parker – koja je izazvala dosta negodovanja – a koja kaže da nikada ne gleda svoje filmove i serije, ima smisla. Jer ona je svoj film, ali i recenziju, već snimila i napisala. A vi?
