Da je Venecija grad koji se voli igrati s našom percepcijom i zavaravati nas, znamo već odavno, jer kada god dođete u La Serenissimu možete biti sigurni da ćete ugledati neke gigantske ruke koje drže zgrade, mostove ili ogromne oči koje izranjaju iz vode. Sjećam se da je jedne godine cijela robna kuća Fondaco dei Tedeschi bila ukrašena sa stotinu Fornasettijevih glava – od fasada do unutrašnjosti da sam na povratku u Zagreb zaključila da Fornasetti desktop nije dovoljan nego treba nabaviti i nešto veće i efektnije.
I tako je u moj život ušla Lina Cavalieri, operna pjevačica koja je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće slovila kao najljepša žena na svijetu, a čije je lice inspiriralo talijanskog dizajnera Piera Fornasettija da stvori više od 500 umjetničkih interpretacija njezinog lica. I cijelom svijetu jednom za uvijek dokaže da je ponekad jedan motiv sasvim dovoljan kao inspiracija za cijeli život.
Tko je zagonetna ljepotica?
S 15 godina Cavalieri je poslana živjeti u sirotište iz kojeg je pobjegla s putujućom kazališnom skupinom. Nastavila je nastupati diljem Europe, lansirala je liniju beauty proizvoda (uključujući parfem nazvan Mona Lina), postala glumica u nijemim filmovima i volontirala kao medicinska sestra tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 1944. godine Cavalieri i njen četvrti suprug poginuli su tijekom savezničkog bombardiranja dok su pokušavali spasiti vrijedan nakit iz svoje kuće.
No kada ju je milanski dizajner prvi put ugledao 1952. listajući jedan magazin bio je toliko impresioniran njezinim licem da je do 1966. stvorio impresivnu seriju tanjura s njezinim licem, nazvanu ‘Tema e Variazioni’ koja je brojala 299 motiva – od ozbiljne Line koja nas gleda kao Sfinga, preko Line kao zamaskiranog razbojnika do lakrdijaša koji nam namiguje ili plazi jezik. Fornasetti je stvorio tako bogat opus koji je nakon njegove smrti 1988. nastavio razvijati njegov sin, a to znači da danas postoji gotovo 500 varijacija Cavalierijinog lica – od tanjura, svijeća, zidnih tapeta, zidnih satova…
A to znači da je Lina doslovce ušla u naše živote i postala jedna od nas. Uostalom, od dana kada sam dobila na poklon ovaj predivan sat, mnogi prijatelji i gosti su ga komentirali – nekima je bilo neugodno da ih Lina tako netremice gleda dok jedu za stolom, neki su je počeli zvati Greta jer im se činilo da joj to drugo ime nekako bolje pristaje, a već mjesec dana nakon što sam je dobila sat se pokvario pa sam ga morala odvesti na popravak uraru. Pogađate, od tog trenutka, Lina je počela izvoditi spačke pa bi istog trena čim bih je pokazala uraru kazaljke nekim čudom proradile.
No da stvar bude bolja i urar je zahtijevao da Lina ‘ostane par dana na promatranju’, kao da je kakvo živo biće s kojim treba postupati kao kakav psiholog, Iako je prava istina da se i stari urar zaljubio u to lice pa je htio da mu pravi društvo. Pa kada su već neka lica tako upečatljiva, impresivna i snažna zapitali smo naše prijatelje da izdvoje svoja najdraža lica iz suvremene umjetnosti i pop kulture koja ih naprosto opsjedaju i nikako ne mogu zaboraviti.
Konobarica u Folies-Bergèreu, Edouard Manet
Iako su mnogi tijekom života pričali o slavnoj Olimpiji koja gola leži i drsko promatra gledatelje u oči, a koja je doslovce preokrenula dotadašnja pravila naglavačke, meni je uvijek najdraža bila konobarica na Manetovoj slici – tužna, pomalo izgubljena mlada žena koja iz noći u noć sudjeluje u pariškom životu i mora trpjeti sve te likove, a ponajviše onog zlokobnog čovjeka u ogledalu. – Maja (45)
Mona Lisa, Leonardo da Vinci
Ne znamo kakve je to glazbenika platio stari majstor u svom atelijeru kada je poželio da se Mona Lisa smije – često se čuju komentari, no prava je istina ta da se Mona Lisa uopće nije trebala smiješiti u izvornoj verziji. Leonardo je naprosto dodao zagonetni osmijeh dok je dorađivao svoje remek djelo. A ja je obožavam upravo zato – jer nam stoljećima uspješno izmiče raznim interpretacijama i vješto izbjegava svrstavanje u ladice. – Sanja (39)
Usta istine
Svi koji su se ikada zatekli u Rimu vjerojatno su stali u red, pripremili lovu i fotiće da ovjekovječe susret s gigantskom glavom koja je uzidana u crkvu Sveta Marija iz Kosmedina, a koja će vam prema legendi odgristi ruku ako nešto slažete. Naravno da nitko ne vjeruje u staru legendu, no nepoznato božanstvo s otvorenim očima i ustima na reljefu visokom 1,75 m je toliko snažno da me dosta godina opsjedalo, baš poput čuvene slike Krik Edwarda Muncha ili neke tragične grčke meduze. – Ivona (35)
Autoportret u konveksnom zrcalu, Parmigianino
Puno godina prije leća u našim mobitelima te filtera koji su počeli iskrivljavali stvarnost, talijanski slikar kasne renesanse Parmigianino naslikao je ovaj autoportret koristeći konveksno zrcalo. Bio je fasciniran distorzijom tijekom cijele svoje karijere, a ja sam iz nekog razloga bila opsjednuta njime jer je ovaj dječak imao tako zaigran i nevin izraz lica, a u isto vrijeme me je podsjećao da je ponekad dobro biti drugačiji i tako svoj. – Martina (54)
Dvije Fride, Frida Kahlo
Kako snažna slika – jedna Frida nosi bijelu europsku haljinu, kostim koji je nosila prije braka s Riverom, a druga tradicionalnu meksičku baštinu koju je počela istraživati tijekom braka. No ono što me najviše fascinira je to što ova slika tako snažno prikazuje krvareće srce, bol koju osjeća zbog bolesti, ali i razvoda od Diega Rivere, ali i snagu da krene dalje. – Bojana (37)