Tko su danas najuspješniji umjetnici, pita Jude Law svoju PR savjetnicu u sjajnoj seriji Paola Sorrentina ‘Mladi papa’, i to već prvog radnog dana kada je čvrsto odlučio da se, za razliku od svojih prethodnika, neće pojavljivati na balkonu. ‘Salinger, Banksy, Daft Punk’, nabraja novi nasljednik Svete stolice. Pogađate, sve sami autori koji su svjesno odabrali anonimnost, sluteći da nema ništa bolje od mistifikacije. Čini se da se Mona Lisa savršeno uklapa u taj niz. Iako u njezinu slučaju nismo baš ni potpuno sigurni da je riječ o njoj, samozatajnoj dadilji ili pak Lisi del Giocondi, bogatoj ženi firentinskog trgovca, jer pojedini bi teoretičari stavili ruku u vatru da je riječ o njemu, autoportretu Leonarda da Vincija.
Umjetnici nestajanja
No bila ona kojega god roda ili spola želi, činjenica je da ‘nebinarna‘ Mona Lisa već 519 godina intrigira javnost, a planetarnu slavu stekla je poput spomenutih velikana – tek kada je nestala iz Louvrea 1911. godine i kada su ljudi doslovno hrlili u muzej vidjeti prazno mjesto na kojem je bila izložena, a novine su bile prepune njezina zagonetnog osmijeha.
Stvari se istinski kompliciraju tek kada je Mona Lisa uskrsnula (baš kao što se dogodilo i Jude Lawu u drugoj sezoni serije) i preko noći postala slavnija od svih izloženih djela Raphaela i Michelangela zajedno. Kao svako čudo, tako je i ona postala zatočenica svojih specijalnih moći, zatvorena u Louvreu pod specijalnim staklom otpornim na metke i u kontroliranim uvjetima temperature i vlage, a Francuska je u međuvremenu izglasala i zakon da svetu sliku nitko ne može ni kupiti ni prodati. Amen.
Možete je samo gađati kolačima, rekla bi neka suvremena Antoinetta. I bi tako! Iako je gospođa Gioconda čuvana bolje i od samog Pape, s tim da su njoj zabranjena i sama putovanja, a kamoli dodiri, tek je nakon povratka u velikom stilu, kao prava žrtva slave, postala učestala meta napada. Jer kako je s jedne strane rasla njezina popularnost, tako su s druge bujale i neke manje lijepe emocije – blaga iritacija, odbojnost, ljutnja pa čak i bijes. Mona Lina je 1956. godine kamenovana i blago oštećena, 1956. jedna ju je obožavateljica u Tokiju napala crvenim sprejem, 2009. na nju je bačena šalica kave, a u svibnju ove godine jedan pomahnitali ekološki aktivist napao ju je tortom i ružama, izvikujući pritom parole ‘Mislite na Zemlju! Ljudi uništavaju Zemlju’.
Rušenje s trona
Usprkos svemu, čini se da smo mi cijelo to vrijeme, a kako stvari stoje – to i dalje planiramo raditi, mislili samo na sebe. Jer što su Mona Lisu više čuvali, to su gledatelji i obožavatelji imali veću potrebu prisvojiti je, dati joj svoj glas ili je, pak, učiniti svojim suvremenikom. Kao da ne možemo shvatiti neko djelo uzdignuto na prijestolju ako ga ne prigrlimo, prisvojimo, spustimo na zemlju i pogledamo mu ravno u oči, ma koliko njoj pogled vrludao. Ili kako je tvrdio Sigmund Freud – srušimo više s trona, baš kao svaku autoritativnu očinsku figuru.
Prvi je to učinio francuski umjetnik Marcel Duchamp, koji ne samo što je ušao u povijest kao otac ready-madea, nego i kao praotac memeova. Davne 1919. godine, inspiriran velikim povratkom slavne ljepotice i 400. godišnjicom smrti Leonarda da Vincija, uzeo je s antiknog štanda u Rue Rivoli razglednicu s likom Mona Lise, nacrtao joj kozju bradicu i brkove, a djelo blasfemično nazvao ‘L. H. O. O. Q.’ (kada se izgovori na francuskom zvuči kao ‘she has a hot ass’ iliti ‘ima dobro dupe’).
Bio je to prvi intelektualni napad na Mona Lisu koji se dijelom tumačio kao dadaistički prosvjed protiv društva, establišmenta, lažnih heroja i ničeanske filozofije koji su naposljetku i doveli do užasa Prvoga svjetskog rata. S druge strane, bio je to i bunt novih generacija koji rušenjem svetih idola i umjetničkih ideala hrabro najavljuju nadrealizam i putovanje u nepoznato i podsvjesno.
Mona Lisa, to sam ja!
Iako su cijelo vrijeme umjetnici lagano koketirali s Mona Lisom, primjerice Fernand Leger je 1930. naslikao kubističku Mona Lisu s ključevima, pri čemu je gospođu smjestio u drugi plan, a ključeve u prvi, tek je Andy Warhol 1963. otvorio pravu sezonu lova i umjetničkih intervencija na temu Mona Lise. I to nakon što ju je uvrstio u svoju palaču slavnih, tik uz Marilyn Monroe, juhu Campbell, Elvisa Presleyja i bocu Coca-Cole. Njegovo djelo ‘Thirty is Better Than One’ doslovno je bio poziv na umnažanjem slika Mona Lise parodijama, intervencijama, kolažima, filmovima, pjesmama, miješanjem svih mogućih žanrova.
Zagonetni osmijeh – zamka za ljubavnike ili slomljeno srce?
I doista, gotovo da nema umjetnika ili nekoga tko tek sanja o svojih 15 minuta slave koji nije barem jednom kistom, tonom ili videom okrznuo slavnu ljepoticu. Američki majstor grafita Jean-Michel Basquiat ju je gotovo pankerski išarao. Jazz glazbenik Nat King Cole sentimentalno se pitao je li uopće prava i topla te što se krije iza zagonetnog osmijeha – zamka za ljubavnike ili slomljeno srce. Američki slikar Jasper Johns je na Andyjev izazov odgovorio warholovskim jezikom – tako što je na slici zajedno prikazao i Duchampovu i Warholovu Mona Lisu – pa neka se ljepotice same obračunaju u njegovom asamblažu.
Vašeg kolegu za stolom koji umjesto da se priprema za budući sastanak, radi memeove Mona Lise i stavlja joj u usta uvredljive izjave na račun vašeg šefa, nećemo ni spominjati jer smatramo da na internetu nema toga što joj dosad nisu pokušali nalijepiti – masku zbog korone, lošu frizuru, gigantski balon od žvakaće gume, silikonske usne, spojene obrve, klimave zube, glavu slona, skinuli su joj glavu…
Uostalom, da reinterpretacijama reinterpretacija nema kraja, govori i podatak da na internetu odavno postoje Mona Lisa meme generatori, što znači da je gospođa samo na korak od toga da doista potpuno izgubi svoj identitet i doslovno postane jedno. Ok, neki ludi križanac između nas i nje. Kao da smo je konačno osvojili, ma koliko ona zagonetna i misteriozna bila, pa si sada možemo otvoriti i novi profil na TikToku.
Gioconda bi u mirovinu
Posljednja u nizu akcija kojom se silom želi približiti Mona Lisu suvremenom čovjeku i učiniti je jednom od nas, netko s kim bismo možda mogli i imati neku dublju, emotivnu vezu, a ne da nam bude samo poput trofeja za Instagram, berlinska je interaktivna izložba ‘Genius’ koja će do 2025. obići jedanaest europskih i američkih gradova. Izložba, među ostalim, nudi i chat s gospođom Lisom. Uostalom, kada se mogu Jay Z. i Beyoncé u Louvreu naslikavati s Mona Lisom, kao da je jedna od njih, dio velike obitelji, zašto ne bi mogli i milijuni posjetitelja, zar ne?
Kada već spominjemo taj virtualni chat iz berlinske multimedijalne izložbe, jesmo li se ikada upitali što bi na sve to rekla sama Mona Lisa ili nas i dalje isključivo zanima samo što kroz njezina usta govorimo mi? Na kraju će biti da je Salvador Dali jedini imao razumijevanja za nedostižnu ljepoticu kada se u svom eseju iz 1963. godine ‘Why we attack Mona Lisa’ pitao: ‘Otkuda taj poriv da neprestano napadamo gospođu sa sjetnim pogledom, da je pokušamo ukrasti, prisvojiti, promijeniti, unakaziti?’ Naravno, do te spoznaje došao je tek nakon što je najprije i on Mona Lisi ugradio svoje lice da netko konačno više skrene pažnju sa zagonetnog osmijeha na njegov hipnotički pogled.
A nominirani su…
Hm, možda je doista krajnje vrijeme da pustimo Mona Lisu na miru i nađemo si neke nove umjetnine, dostojne nasljednike tajanstvene ljepotice iz Italije. Pitanje glasi: koje biste vi umjetničko djelo nominirali za novu Mona Lisu 21. stoljeća? Nestrpljivo čekamo vaše glasove, a u novom članku predstavit ćemo, pogađate, upravo novu ikonu suvremene umjetnosti koja će pak sama morati naći način kako će se nositi s novim memeovima – s blagim zagonetnim osmijehom ili će možda i sama uzvratiti udarac, tko zna. Trebalo bi za savjet pitati ‘mladog Papu’.
