Kada je 2022. prodao svoj modni imperij Estée Lauderu za vrtoglavih 2,8 milijardi dolara, Tom Ford mogao je, barem teoretski, jednostavno otići na toskansko imanje, meditirati o pedeset nijansi omiljene mu crne i zauvijek prestati raditi. No, Ford očito ne zna mirovati. U razgovoru za GQ rekao je da je “u modi rekao sve što je imao za reći te da ju prepušta mlađima”, ali da se filmovima sada želi baviti punim radnim vremenom – i to idućih dvadeset godina. Iako mu vrijeme ne ide na ruku, plan mu je snimiti pet filmova.
Prvi među njima bit će “Cry To Heaven”, adaptacija romana Anne Rice iz 1982., smještena u Veneciju 18. stoljeća. Roman poznate autorice “Vampirskih kronika” prati dvojicu kastrata – Guida Maffea i Tonia Treschija – čiji se životi isprepliću kroz izdaju, osvetu i operu. Guido dolazi iz siromašne obitelji, Tonio iz plemićkog kruga, a njihova priča završava tragično, ali s uspjehom na pozornici – klasična opera života.
Roman Anne Rice
Tema je šokantna, barokna i u potpunosti fordovska. Kao što se u filmu “Samac” bavio profesorom koji nakon smrti ljubavnika razmišlja o samoubojstvu, a u “Noćnim životinjama” ljubavni prekid pretvorio u simbolički triler o osveti, tako i “Cry To Heaven” nastavlja njegovu opsesiju granicama između ljepote i boli, umjetnosti i destrukcije.
Slavni Farinelli
Fenomen kastrata, iako naziv nastaje tek sredinom 19. stoljeća, seže puno dalje – sve do kasne renesanse, kad su dječaci s iznimnim glasom bili “odabrani” da zauvijek zadrže taj ton. Iza tog baroknog sjaja krije se stvarnost koja je često zanemarivana: mnogi od njih vodili su razborit i miran život, ali unatoč uspjehu, bili su obilježeni tjelesnim i emocionalnim kontradikcijama. Njihova muškost bila je stalno dovedena u pitanje – frustrirana, preoblikovana, ali i idealizirana – u vremenu kada se moć mjerila potomcima, statusom i fizičkom snagom. Upravo ta napetost između javne slave i privatne tišine čini film Fordovom temom.
Povijest pamti i one koji su, unatoč svemu, postigli gotovo mitski status – poput slavnog Farinellija – no iza tog savršenog tona stajala je previsoka cijena o kojoj se nije govorilo. Fordov film, smješten u Veneciju na vrhuncu njezine raskoši, istraživat će upravo taj kontrast: između glasa i tišine, moći i nemoći, duhovnog i tjelesnog.
Prema prvim informacijama, “Cry To Heaven” će spojiti baroknu raskoš s emocionalnim minimalizmom, ali onim koji ide do same srži kosti, a po kojoj je Ford poznat. Snimanje bi trebalo započeti 2025., a casting je već u tijeku. Nakon filmova “Samac” i “Noćne životinje”, “Cry To Heaven” zaokružuje Fordovu opsesiju ranjivošću — onim što ostaje od čovjeka kad mu se oduzme glas, tijelo ili ljubav.
