OPPENHEIMER

FILM O TVORCU ATOMSKE BOMBE: Trosatno remek-djelo ili ekranizirana stranica Wikipedije?

Kristina Stakor
30.07.2023.

Zvjezdana postava, uzbudljiva priča o znanstvenom otkriću koje je utjecalo na tijek povijesti i svijet u kojem živimo. Što očekivati od filma „Oppenheimer“?

3 sata?!? Što se može reći o već poznatoj temi da su za to nužna tri sata – bile su moje misli pri ulasku u kinodvoranu, odlučna u namjeri da pronađem minute koje bi se komotno mogle izrezati iz filma kako bi dobili probavljiviju, maksimalno dvosatnu verziju.

Dugom trajanju usprkos, film drži pozornost gledatelja od početka do kraja i nije spektakl specijalnih efekata kakvog sam se pribojavala, već jedna isprepletena (ili možda bolje reći razbijena) priča koja se bavi problemima etike i politikanstva.

Cillian Murphy odigrao je u režiji Christophera Nolana ulogu znanstvenika Roberta J. Oppenheimera, tvorca atomske bombe, kao čovjeka koji usprkos erudiciji i poznavanju tajni svemira ostaje donekle slijep (ali možda i nedovoljno zainteresiran) za slabosti ljudske vrste i njezinu volju za destrukcijom.

Ova trosatna epopeja rastače linearnu (ili atomsku, ako ćete mi dopustiti tu malu paralelu) strukturu života i rada ovog znanstvenika na momente koje smatra ključnima u njegovom životu: školovanje u Europi i susret s nekima od najvećih svjetskih umova, simpatiziranje komunističkih ideja, uvođenje kvantne fizike na američka sveučilišta, ljubavni odnosi, rad na Projektu Manhattan i političke reperkusije u poslijeratnom dobu.

Žene su u ovom muškom svijetu stvaranja oružja masovne destrukcije rijetke – i autodestruktivne. Florence Pugh glumi Oppenheimerovu ljubavnicu Jean Tatlock, psihijatricu i komunistkinju, a ulogu supruge Kitty koja veći dio filma provede s čašom martinija u ruci maestralno tumači Emily Blunt. Kao likovi ne postoje neovisno od glavnog lika već samo u svojoj relaciji s njim, ali to je, s obzirom na naslov filma, i očekivano.

Puno više filmskog prostora nego ženama u Oppenheimerovom životu posvećeno je McCarthyjevskim progonima tobožnjih komunista i osobnim obračunima ambicioznih birokrata. Kafkijanski procesi montirani su protiv osoba koje su možda bile lojalne državi, ali ne i svim idejama onih na vlasti (ili onih željnih vlasti), a jednu od glavnih niti priče o znanstveniku koji je izgradio oružje masovnog uništenja jest ona o jednom takvom procesu kakvom je bio podvrgnut.

No oni koji možda ulaze u kino s očekivanjima da će otkriti neki stav znanstvenika o monstrumu koji je pomogao izgraditi mogli bi ostati razočarani i morat će se zadovoljiti suptilnijim metaforama i unutarnjim borbama koje proživljava ovaj suvremeni Prometej.

Je li osjećao kajanje ili ne, je li znanstveni napredak važniji od ljudskih života ionako nisu pitanja na koje ovaj film daje odgovor, već ih tretira kao sporedna u svijetu u kojem politiku ionako kroje neki drugi moćnici koji mogu s ljudskim znanjem i životima raspolagati kako žele, a potencijalno uništenje svijeta kao aduta u rukavu na usponu do vrha. Ako tražimo humanost, možda postavljamo prevelika očekivanja pred znanost i birokraciju.

Naslovni vizual: Press

Pročitaj više

Venecija je uvijek dobra ideja, a sve do jeseni pravi je raj za ljubitelje umjetnosti. Naime, Bijenale umjetnosti po 60. put došao je u jedan od najljepših svjetskih gradova – Veneciju. Traje do 24. studenog 2024., a umjetnički direktor ove impozantne postave, Adriano Pedrosa, predstavlja izložbu pod nazivom “Stranieri Ovunque – Stranci posvuda”. 60. Bijenale […]

Kad ste zadnji put posjetili Leipzig, Pariz, Madrid, Berlin ili Beč? I kako birate svoje destinacije? Sigurno imate više svojih kriterija baš kao i ja. Trenutno se veselim city breaku u Beču gdje ću vjerojatno posjetiti Albertinu ili Hundertwasser i, naravno, uživati u atmosferi grada. No sada vam donosim nekoliko sjajnih prijedloga izložbi koje će vas nadam se inspirirati za vaše sljedeće putovanje.

BOOTYLICIOUS:

Kako se najsnažniji mišić na našem tijelu koji je godinama bio korišten za zabavu, seksualizaciju, ponižavanje i vrijeđanje drugih, u zadnje vrijeme prometnuo u simbol otpora i osnaživanja, otkriva nam Heather Radke, autorica knjige ‘Butts: A Backstory’

Kako su se Sinéad O’Connor, Michael Hutchence i George Michael usprotivili svojim izdavačkim kućama i izborili za svoj autentičan glas, bilo da su željeli progovarati o umjetničkim slobodama, društvenim nepravdama, kritizirati glazbenu industriju i društvo, razvrgnuti nepovoljne ugovore ili otkriti nove glazbene stilove

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.