Sve se može kupiti: ljubav, umjetnost, planeta Zemlja – čuvena je rečenica kojom je francuski pisac Frédéric Beigbeder 1997. započeo svoj roman “129,90 kuna”, a koji je inspirirao brojne generacije pisaca, ali i zviždače da iskreno progovore o stvarima koje tište nesretne zaposlenike u moćnim korporacijama, ali i društvo. Jedna od njih bila je i američka autorica Susan Rigetti, koja je karijeru započela kao programerka softvera u Uberu. No, nakon što je prijavila seksualno uznemiravanje, nakon čega su letjele i glave osnivača i izvršnog direktora, magazini Time i Financial Times su je 2017. proglasili osobom godine. I ona je, poput francuskog kolege, objavila knjigu memoara pod naslovom “Whistleblower” te zauvijek odlučila ostaviti svijet brojeva i visoke tehnologije u kojoj vladaju muškarci. Od sada će raditi kao spisateljica i scenaristica.
No, kao što bi rekao Beigbeder – možeš pobjeći od svijeta, ali ne i od sebe, jer prva fiktivna priča Susan Rigetti – roman “Priča s dva lica” u prijevodu Zrinke Pavlić – možda se na prvi pogled događa u svijetu mode i glamuroznih redakcija modnih magazina, ali i dalje ima veze s brojevima, tehnologijom, start-upovima, igrom brojeva i svim onim što se može kupiti ili ukrasti. A pogotovo identitet. Uostalom, iskusna scenaristica je znala da moraš imati napetu priču koja će držati čitatelje prikovanima. A što bolje drži od one vječne priče o američkom snu i putovanju malog čovjeka od prvog kata nebodera do samog vrha, pogotovo kada je riječ o underdogu.
Faks – modni magazin – knjiga – bogatstvo
Na prvi pogled, roman započinje kao još jedan osvetnički roman s ključem kojeg su pisali nesretni zaposlenici koje su šefovi maltretirali, ignorirali ili naprosto nisu prepoznali. Lora, studentica prestižnog sveučilišta koja je izgubila godinu, ali i stipendiju, ne želi se vratiti roditeljima poražena, nego se prijavljuje na ljetnu praksu u magazin Elle, jer smatra da je to pravo mjesto koje će je lansirati na vrh spisateljske piramide. Iako njezin posao nije zahtjevan i nema veze s pisanjem, budući da je po cijele dane zatvorena u kozmetički ormar gdje slaže i sortira beauty artikle, ona je itekako svjesna da su brojne američke književnice svoju karijeru započele u modnim magazinima – od Joan Didion i Sylvie Plath do Lauren Weisberger.
Nepo baby
Uostalom, Amerika nikada nije imala problema s miksanjem visoke i niske kulture, a za razliku od Europe, nikada nije štedjela kada je trebala novčano nagraditi dobru priču. Stoga ne čudi da Lora Ricci ima neobičan san – postati nova Zadie Smith. No, što kada su se vremena promijenila i rijetki vam mogu garantirati da je ruta ostala ista? Završiš super faks s najboljim ocjenama, zaposliš se u modnom magazinu – eto te na vrhu liste bestselera. I samo čekaš da te nazove neka TV producentska kuća. Naravno, u Americi.
Jer tek što je došla u redakciju, Lora shvaća da odjednom vrijede posve druga pravila. Stalno zaposlene urednice koje su se dokazale u poslu nose klasičnu eleganciju, kombinaciju koja može potrajati godinama, a stažistice kao da su ispale s modnih revija – sve su u skupocjenim outfitima koji prate nove trendove. Čitaj – “nepo baby” koje su rođene sa zlatnom žlicom, a sada im je jedini zadatak održati bogatstvo i stil, a u međuvremenu se i zabaviti. Pa taj zakon brojeva je prilično deprimirajući, baš kao i igre na sreću.
Startupovi su nova nafta
Nije stoga čudno da se Lora ubrzo sprijatelji sa zagonetnom starijom kolegicom Cat koja sanja isti san – postati užasno bogata spisateljica. No, za razliku od naivki koje vjeruju da mogu napredovati linearno ili glavne junakinje knjige “Vrag nosi Pradu” koja u trenutku slave odluči odustati od daljnjeg uspona po hijerarhijskoj ljestvici pa se zaposliti u istraživačkom novinarstvu, Cat će sve te katove preskočiti i odmah zgrnuti bogatstvo. Okej, tu postoji caka jer ona je već užasno bogata – godinama živi u Plazi, razbacuje se novcem i živi na visokoj nozi. No, kako taj stil života koji plaća zagonetni i prevrtljivi otac bogataš treba održavati, nema vremena razraditi svoje napete ideje za priče, te zove Loru da živi s njom u hotelu i da za nju radi kao ghostwriter.
U trenu kada Lora i Cat odluče da im je dosta rada za magazin, koji ionako rijetko uvrsti njihove članke na kojima su radile mjesecima, priča postaje uzbudljiva jer u igru ulaze veliki igrači: fondovi koji nude veliku lovu startupovima. I nitko se neće ljutiti ako ideja ne zaživi. Književni agenti čekaju novu viralnu senzaciju, poput priče Cat Person, objavljene u magazinu The New Yorker, da iskeširaju 1.250.000 dolara. A od svih tih bankovnih transakcija, kupovine bitcoina, letova od New Yorka do San Francisca, garniranih satovima joge, frizurama i super stilom, doslovce se zavrti kao da ste popili previše šampanjca u tom zlatom optočenom apartmanu u Plazi.
Dvojnici i fejkeri
Okej, Lori, koja piše dnevnik, se možda vrti od svih tih iluzija o američkom snu, no čitatelj ima lagano knedlu u grlu jer su po romanu rasuti fragmenti prepiske s ruskim hakerima, obavještajni razgovori s FBI-jem te tajne agentice poslane na rad u magazin. Jer ruku na srce, ako su danas na vrhu piramide, kao što kažu Mirela Holy i Nikolina Borčić u svojoj knjizi “Propaganda slavnih” uspjeh i bogatstvo, onda ti za sretan život kao u bajci više ne treba kakav princ nego pravi haker, zaključile su cure.
Iako su svi zapleti u romanu nekako poznati i nalikuju na filmove poput “Vrag nosi Pradu” i “Oglas donosi smrt”, ili na viralnu kratku priču “Cat Person”, prema kojoj je snimljen i film, roman nevjerojatno sliči na stvarnu priču o njujorškoj prevarantici Anni Sorokin. A igra sudbine je htjela da se iste godine pojave i ova knjiga, ali i Netflix serija “Projekt Ana” – serija u travnju 2022., a knjiga u kolovozu.
‘Umjetnici života’
Iako je, naravno, Cat puno toplija od Ane, koja u seriji sije strah gdje god da se pojavi, a kamoli da uspijeva održati prijateljske veze, kraj je toliko neobičan da vjerujemo da bi na tom raspletu zavidjela i sama Anna Sorokin. Ali, kao što bi rekao Robert Musil – možda ima nešto u tome da su uspješni umjetnici najdosadniji ljudi na svijetu jer sve kažu svojom umjetnošću, dok oni loši svoju umjetnost žive pa su i
zanimljiviji.
Tko zna, možda i zato jer uporno pokazuju pukotine u društvu te podgrijavaju onaj san, koji jako dobro poznaju igrači na lotu – da je ponekad za dobru priču, koja će prikovati ljude za knjige i ekrane, moguće dobiti 1.250.000 dolara i živjeti manje ili više sretno do kraja života. Pogotovo u doba kada se pisana riječ i novinarstvo nalaze u krizi, a Washington Post je podijelio na stotine otkaza.
Savršeno isprogramiran roman
Možda je iz tog razloga ova knjiga toliko uzbudljivi page-turner koji na zavodljiv način miksa anegdote iz modnih redakcija, san o boljem životu te mentalne zagonetke. A budući da ga je pisala bivša programerka – možemo reći da je priča toliko dobro isprogramirana, poput nekog blockchaina.
P. S. Za one znatiželjne, mejl adresa bogatih investitora koji bi uložili u super ideju za startup ipak ne rade. A ona ideja o pretplati za dizajnerske kolekcije već postoji, pa bi trebalo smisliti nešto drugo. Ako imate koju ideju ili želite doći na praksu u MOOD redakciju, svakako se javite. I naravno, pošaljite izvod s bankovnog računa. Hvala i vidimo se u kozmetičkom ormaru.
Naslovni vizual: Canva, press
