Želite li spomenutom upoznavanju pristupiti još nijansu studioznije, psiholozi savjetuju tzv. core values cheat sheet. Riječ je o malenom popisu različitih „temeljnih vrijednosti“ koje mogu poslužiti kao okosnica razgovora. Svatko od nas posjeduje vlastite temeljne vrijednosti – načela prema kojima pokušavamo modelirati svoj život, a sretni su oni koji pronađu osobu sa sličnima. Prema tome, ubacite u razgovor ključne riječi poput „sloboda“, „komunikacija“, „suosjećanje“, ili već nešto po vlastitom izboru, i osluškujte što sugovornik ima za reći o tim konceptima. To bi, navodno, trebalo eliminirati nekompatibilne osobe već pri prvom susretu. Ništa lakše!
E pa not so fast. Svi smo čuli za ono „predobro da bi bilo istinito“, a opisano ulazi upravo u tu kategoriju. Postoje, naime, minimalno 2 problema s takvim pristupom. Prvi je taj da neki ljudi nisu Chatty Cathy te im je potrebno određeno vrijeme prije negoli se otvore i upuste u nešto dublje i smislenije razgovore. Odaberete li se držati core values pristupa, postoji šansa da ćete neopravdano otpisati kvalitetno društvo (pozdrav mom prijatelju iz kojega sam nekoć riječi čupala kliještima, drago mi je da smo prerasli fazu u kojoj ja pričam za dvoje!).
Zašto ipak lažemo?
Drugi problem je taj da lažemo. Svi lažemo. Da, čak i vi koji ste upravo okrenuli očima i pomislili „Možda ti lažeš, brbljavice licemjerna, ali ja sam posve iskrena osoba“. Svi mi lažemo znatno češće no što smo toga svjesni iz razloga što to činimo nenamjerno. Možda „laž“ u tom slučaju nije najispravniji termin, više svojevrsna kognitivna disonanca, ali shvatit ćete o čemu govorim. Nije rijetkost to da se nađemo u situaciji u kojoj govorimo jedno, a ponašanjem dokazujemo upravo suprotno. Imate li prijateljicu koja sa stopostotnom sigurnošću tvrdi kako je u potrazi za dobrim muškarcem, a svaki put kad upozna takvoga žali se da će iskočiti iz kože od dosade jer „takvi nisu za nju“? Laže li? Svjesno ne, no ukoliko ste baš vi taj nesretni dobri muškarac koji bira osloniti se isključivo na njezine riječi, nećete se dobro provesti.
Što učiniti u tom slučaju? Možete pričekati da djela zasjene riječi, to je uvijek pouzdana metoda. Međutim, nije vremenski najisplativija, a u današnje vrijeme nitko od nas nema vremena i energije na bacanje. Postoji li što drugo?
Je li odgovor u pitanjima?
Što kažete na ideju da umjesto na nečije odgovore pažnju obratite na njihova pitanja? Jeste li upoznati s tezom „We don’t see things as they are, we see them as we are“? Ovo bi bila inačica toga. Klasičan pristup upoznavanju, ili uopće razgovoru, jest taj da smo fokusirani na ono što sugovornik bira podijeliti s nama te na ono kako se mi sami odabiremo prezentirati sugovorniku. Jednostavnije rečeno – odgovori su ono što se boduje, pitanja služe samo kao pokretač razgovora. No što ako pitanja zapravo otkrivaju više od odgovora? Ako ništa, iskrenija su, direktnija… Odgovore svi pomalo friziramo.
Nakon što sam završila Ekonomski fakultet, shvatila sam da bih radije pisala. Čekajte, stop, opet laž. Shvatila sam to znatno ranije, naprosto nisam imala hrabrosti priznati. Vidite li koliko je lako nenamjerno reći neistinu? Idemo ispočetka – nakon što sam završila Ekonomski fakultet, odlučila sam okušati sreću u pisanju. Novost sam, između ostalog, podijelila s dvojicom muškaraca od kojih su obojica bili prilično dobro upoznati s mojim kreativnim aspiracijama. Na potpuno identičnu priču dobila sam 2 bitno različita pitanja. „Jesi li sada napokon sretna?“, upitao je prvi nakon što sam privela kraju svoj entuzijastični monolog. Drugi se pak odlučio za „Može li se od toga uopće živjeti?“
Gdje se kriju temeljne vrijednosti?
Oba pitanja potpuno su na mjestu, no prebacimo li fokus s moje umjetničke duše na njih dvojicu, lako je zamijetiti od čega je čija duša satkana. I stigli smo do prikaza njihovih temeljnih vrijednosti pošteđenog nenamjernih laži, friziranja, uljepšavanja i svega onoga što inače radimo u trenucima kada pokušavamo prezentirati sebe. Odgovor je dobiven bez ijednog postavljenog pitanja jer odgovor čuči skriven upravo u pitanju.
Ono na što se drugi odabiru fokusirati u nama nerijetko je odraz njih samih te onoga čemu pridaju najveću vrijednost u životu.
Netko tko je istinski slobodna duha te cijeni ravnopravnost, teško će vas na prvome dejtu pitati „S koliko si muškaraca bila?“ (da, i to se dogodilo). Usta su mu bila puna priče o zalaganju za ženska prava i slobode, jer kako inače osvojiti feministkinju, no pitanja kojima je rešetao govorila su sve samo ne to. On je možda mislio kako saznaje nešto od krucijalne važnosti, vjerojatno nije ni shvatio da je time rekao sve o sebi. Prema tome, želite li brzinski otkriti nečije stvarne temeljne vrijednosti, obratite pažnju na zapitkivanja kojima vas obasipaju. Saznat ćete znatno više nego što će oni ijednim vašim odgovorom.
Fotografije: Unsplash, Sara Čolić; animacija: Canva
