Počelo je u pandemiji – zatvorene u domovima i izbjegavajući direktne kontakte s ljudima, prijateljice i ja provodile smo dosta vremena na telefonu, dijeleći savjete za obrezivanje ruža, uzgajanje pelargonija i tikvica i ponosno pokazujući napredak biljaka na prozorskim daskama.
Djelomično je i do cijele situacije, ali možda i do godina, pa nam nije preteško palo zamijeniti nekadašnje štikle za izlaske vrtlarskim rukavicama, a drastično su se promijenile i naše teme razgovora. I bile smo sasvim ok s tim.
I nismo bile jedine: s početkom pandemije u Velikoj Britaniji porastao je broj internetskih pretraživanja za upute kako saditi krumpir, a broj ljudi koji se interesirao za kompostiranje bio je 6 puta veći nego godinu ranije, prenosi New Yorker.
Vrtom protiv krize
„Kad god postoji kriza – rat, njegove posljedice ili prirodna katastrofa svjedočimo fenomenu hitne biofilije. Hranimo se obnovom prirode“, piše psihijatrica Sue Stuart-Smith u neočekivanom bestseleru „A Well-Gardened Mind“.
Ta naša životna faza nije završila s krajem karantene – pojavili su se neki novi stresovi, a obrezivanje grančica ostao je način da zadržimo „glavu iznad vode“. Briga o biljkama i uređivanje vrta može imati terapeutsko djelovanje, a Stuart-Smith smatra da meditativni i repetitivni aspekti vrtlarenja mogu biti oblik igre za odrasle koji su se prestali igrati ili one koji to nisu imali prilike činiti u djetinjstvu.
Terapija zelenilom
„Kad posijemo sjeme, posadili smo narativ buduće mogućnosti“, kaže autorica koja u knjizi piše o znanstveno dokazanim benefitima vrtlarenja te navodi primjere njegova terapeutskog i obnavljajućeg učinka na psihu pacijenata.
A brojni stručnjaci u tome se slažu, pa ističu da vrtlarenje podiže raspoloženje, jer obavljanje neposrednih zadataka i fokusiranje na njih odvlači naš um od crnih scenarija i pretjerane brige o mogućim negativnim ishodima.
Poboljšava koncentraciju i pomaže nam usredotočiti se na jedan po jedan zadatak, što je uistinu rijetkost u našem suvremenom okruženju zasićenom informacijama.
Ne trebamo zanemariti ni komponentu fizičke aktivnosti, ako govorimo o košnji trave, kopanju rupa, grabljanju koje može pridonijeti izgradnji mišića, ali i gustoći kostiju.
Povezivanje s prirodom nešto je što nam najviše nedostaje u urbanim krajolicima, no briga o bilju i promatranje njihova rasta pomaže nam da se ponovno povežemo s korijenima (pun intended) i vratimo prirodi koja djeluje oporavljajuće na organizam. Studije su pokazale da su boravak u prirodi ili samo pogled na zelenilo povezani s boljim oporavkom nakon operacije, nošenjem sa stresom i smanjenjem tjeskobe i depresije.
A ako uzgajate vlastito voće i povrće možete biti sigurni da se i zdravije hranite jer jako dobro znate odakle dolazi vaša hrana te koliko je truda i ljubavi u nju uloženo.
Zbog svega navedenog, ne čudi da neki liječnici u Velikoj Britaniji propisuju vrtlarenje kao terapiju za mentalno zdravlje. No i bez pisanog recepta, preporuča se vrtlarenje kao način da se povežemo s prirodom, ali i sa samima sobom. A ako ne raspolažete s vrtom, nema problema – i teglice na balkonu ili prozorskoj dasci bit će sasvim dobar početak gdje možete promatrati kako s vašim biljkama raste i vaše samopouzdanje i optimizam.
Naslovni vizual: Pexels / Yaroslav Shuraev
