U doba korone, mnogi liječnici su nakon cijepljenja zadali pacijentima poseban zadatak – nacrtajte na papiru deset i deset, napišite pet imena vaših kolega iz srednje ili još teži izazov – što ste jeli tri dana ranije. Naravno da ovaj zadatak nije imao nekog velikog smisla, osim kako na elegantan način okrenuti misli u nekom drugom smjeru, što dalje od straha i panike. No što kada je u mnogim ordinacijama nastala takva panika, budući da je nekima (podaci poznati samo redakciji) – naprosto stao mozak.
Strah od zaboravljanja
Pa nije valjda da nam je memorija tako slabašna da je malo straha od cjepiva može pregaziti. Uostalom, tko od nas ne zna barem pet hipohondara koji padnu u teški bed ako u jednom tjednu zaborave više od tri stvari te od tog trena počinju sumanuto guglati koje dodatke uvesti u prehranu ne bi li pošteno nahranili gladni mozak.

A onda su stigli rezultati istraživanja koja su proveli kanadski znanstvenik Paul W. Frankland i neurolog Blake Richards, a u kojem su dokazali da je zaboravljivost vrsta inteligencije. Naime, u pokusu koji su proveli na miševima znanstvenici su otkrili da stara sjećanja blijede kako se pojavljuju nove moždane stanice. U prijevodu – što češće zaboravljate stvari, s vremenom postajete pametniji, jer vaš mozak pravi mjesta za stvarno važne ili znatno zanimljivije stvari. Eto konačno i dokaza zašto se neke nevažne stvari ipak dulje zadrže u našoj memoriji od onih naoko bitnih.
Pamćenje na kratke i duge staze
Ne znamo hoće li zlopamtila sada biti razočarana, ali zaboravljanje ima i nekih prednosti jer bez njega nema donošenja pametnih odluka, a niti oprosta. Osim toga, ovo istraživanje je dokazalo i to da pamćenje nije primarno skladište sjećanja i nije dizajnirano za prenošenje informacija kroz dulje razdoblje. Umjesto toga, cilj pamćenja je optimizirati donošenje odluka. A zaboravljanje je jednako važno kao i sjećanje.
Naslovna fotografija: Unsplash+