Ako ste posljednjih mjeseci skrolali TikTokom, sigurno ste naletjeli na de-influencing – pokret koji umjesto promoviranja proizvoda potiče njihovo odbacivanje. Ovaj trend nije samo reakcija na beskonačne liste “must-have” proizvoda koje serviraju influenceri, već i na sve jači osjećaj umora od konzumerizma, ekološke svijesti i, budimo realni, rastućih cijena. Zvuči poznato? Naravno. Jer u eri u kojoj su svi ljuti na sve – na poskupljenja, na brendove koji igraju prljavo, na algoritme koji nas pretvaraju u ovisnike – de-influencing je samo još jedna forma bojkota.
U Hrvatskoj se već mjesecima priča, ali i provodi bojkot trgovina zbog inflacije. Prvo su građani masovno izbjegavali velike lance na nekoliko dana, a onda su se pojavili pozivi na dugoročno odbacivanje određenih brendova. Okej, znamo da je analogija nategnuta, ali slično se dogodilo s 4B pokretom u Južnoj Koreji, gdje su mlade žene masovno prestale izlaziti s muškarcima, nositi šminku i kupovati brendiranu odjeću, tvrdeći da je to odgovor na kapitalističku i patrijarhalnu kulturu. Ukratko – svi nešto otkazuju.
No, postoji kvaka. Kao i sve što nastane na društvenim mrežama, de-influencing nije otpor sustavu – on je samo još jedan njegov proizvod.
Kad protiv sistema igramo po pravilima sistema
De-influencing se događa upravo tamo gdje se stvara konzumerizam – na platformama poput TikToka i Instagrama, koje zarađuju na angažmanu. Svaki put kada netko objavi video u kojem objašnjava zašto je neki proizvod “precijenjen” i “nepotreban”, taj isti video generira lajkove, komentare i dijeljenja – što znači da društvena mreža profitira.
U isto vrijeme, mnogi de-influenceri su pronašli način kako od tog “otkazivanja” napraviti unosan posao. Neki promoviraju minimalizam kroz vlastite e-knjige i newslettere, drugi nude savjete o svjesnoj potrošnji dok nose odjeću s dizajnerskim potpisom. Rezultat? Ista influencer kultura, samo u novom, “kritičkom” ruhu.
Upravo zato je de-influencing savršen primjer modernog paradoksa: kritiziramo sustav, ali ne možemo pobjeći od njegove logike. Isto vrijedi i za bojkot dućana – iako nam daje osjećaj kontrole, ne mijenja činjenicu da ćemo na kraju ipak morati negdje kupovati hranu.
Jesmo li spremni na pravi bojkot?
Da se razumijemo, nema ništa loše u kritičkom razmišljanju i propitivanju potrošačkih navika. No, pitanje je – jesmo li spremni za stvarnu promjenu ili samo tražimo novu etiketu kojom ćemo definirati svoj digitalni identitet?
De-influencing nije revolucija, već signal da smo sve svjesniji koliko nas online svijet oblikuje – čak i kad mislimo da mu se odupiremo. I dok masovni bojkoti brendova i trgovina mogu poslati snažnu poruku, dugoročno se svi opet vraćamo istim navikama. Zašto? Jer sustav u kojem živimo ne funkcionira na principu bojkota, već zamjene – ako ne kupuješ A, kupit ćeš B.
Pravi de-influencing ne događa se na TikToku. Događa se kad stvarno prestaneš biti podložan algoritmima, prestaneš kupovati nepotrebno, prestaneš klikati na svaki viralni post o bojkotu nečega. Ali to je puno teže nego što zvuči. Jer na kraju dana – možda ipak nismo spremni za pravi bojkot.
Naslovni vizual: Unsplash+
