Budimo iskreni. Čemu zapravo služi taj, kako ga često nazivamo, Free Friday, osim da peti dan u tjednu nosimo japanke, šaljemo mejlove koji završavaju s Happy Friday i čekamo poziv ili mejl od kadrovske službe? Znate već o čemu pričamo – o onome kad netko ima potrebu sve ružne vijesti saopćiti vam pet minuta prije vikenda. No, hej, s druge strane, u potpunosti razumijemo. I kadrovici su ljudi koji isto tako mogu dobiti otkaz. Pa ako se to već mora dogoditi, zašto ne bi bilo brzo i bolno – u svega pet minuta, u jedan petak?
E, kako stvari stoje, mnoge zemlje radnom petku odlučile su uručiti otkaz. Nek ljudi hodaju u japankama gdje god žele, a ne da klapaju njima bezvoljno uredima. Jedna od njih je i Nizozemska – smiona zemlja poznata po slobodama, ali i osvajanju novih teritorija. Pa nećemo se valjda i u 21. stoljeću držati stare formule koju je davne 1926. uveo Henry Ford u svoje tvornice, na montažnoj traci svoje tvrtke Ford Motor Company. A otkako je ritam zakonski zacementirala FLSA, svi smo tapkali u ritmu ponedjeljak–petak, kao metronomi kapitalizma, misleći da nam je sudbina ono o čemu je pjevao John Lennon – I’ve been working like a dog.
Brže, više, jače
I tko zna koliko bismo tako cupkali, baš kao Charlie Chaplin u filmu Moderna vremena, koji na traci radi sve brže i brže jer mu tako govori šef, sve dok ne poludi i sve ode kvragu… da se u igru nisu upleli Francuzi, koji su napravili još jednu revoluciju. Francuska je bila prva zemlja koja je 1998. službeno smanjila standardni radni tjedan s 39 na 35 sati. Ova povijesna promjena dogodila se kroz zakonodavne inicijative poznate kao “Aubry zakoni”, koje je promovirala Martine Aubry, tadašnja ministrica rada, pod vodstvom premijera Lionela Jospina.
Francuska revolucija
Doduše, reforma nije bila odgovor na popularnu knjigu Dobar dan, lijenosti, nego reakcija na visoku stopu nezaposlenosti u Francuskoj, koja je tada iznosila 12,5%. Nakon Francuske, druge zemlje slijedile su slične korake. Na primjer, Španjolska je u travnju 2025. odobrila zakon koji smanjuje radni tjedan s 40 na 37,5 sati, s ciljem poboljšanja produktivnosti i smanjenja izostanaka.
E sada, možda to ima veze s bogatim programima zemalja, koje se brendiraju kao chill zone, aktivno provode siestu, slobodnu ljubav i sve moguće dozvoljene i zabranjene užitke. No posljednja u nizu koja je s pilot programa prešla na službenu varijantu četverodnevnog radnog tjedna je Nizozemska. Preciznije – prosječno rade od 29 do 32,1 sati tjedno.
Prema podacima Eurostata nizozemski radnici u dobi između 20 i 64 godine radili su u prosjeku 32,1 sat tjedno u 2024. Nizozemska ima najveću stopu kraćih radnih tjedana u Europi, a slijede Austrija, Njemačka i Danska, sve s radnim tjednima od oko 34 sata.
4-dnevni radni tjedan
Ako vam se čini previše dobro da bi bilo istinito, razmislite: Nizozemska desetljećima gradi društveni i ekonomski okvir koji omogućava upravo ovo – fleksibilnost, ravnotežu i, nećemo lagati, više vremena za život izvan posla. Taj minimalistički pristup radu nije proizvod trenutnog trenda ili pandemijskog eksperimenta. Počinje još 1980-ih, kad su nizozemske žene masovno ulazile na tržište rada. Tradicionalni model – muškarac radi 40 sati, žena ostaje kod kuće – počeo je popuštati. Država je kroz porezne olakšice i zakone omogućila kombinaciju punog i nepunog radnog vremena, što je postalo poznato kao model „jedan i pol“: jedan roditelj radi puno, drugi nepuno, a oba doprinose obitelji i zajednici.
Pad stope nezaposlenosti
Rezultat? Danas 61% radne snage radi nepuno radno vrijeme, a među ženama je taj broj čak 78%. Čak i muškarci, što potvrđuje promjenu kulture, sve više prihvaćaju skraćene sate kako bi sudjelovali u obiteljskom životu. Rezultat nije samo manja iscrpljenost i više slobodnog vremena, nego i dugoročno održiv radni model: ni stopa nezaposlenosti nije porasla, ni produktivnost nije pala. Naprotiv, fleksibilan radni tjedan omogućava ljudima da ostanu u radnoj snazi dok žongliraju s obvezama i osobnim životom.
Zašto bismo slavili izgaranje i nadmetanje u broju sati, kada je dokazano da kraći radni tjedan može smanjiti stres, povećati ravnotežu i čak potaknuti dugovječnost karijere? Free Friday nije marketinški trik – to je poziv na redefiniranje našeg poimanja rada.
Kada Free Friday postane realnost
U konačnici, 40 sati više nije standard – to je povijesni artefakt industrijskog doba. Nizozemska pokazuje da možete raditi manje i postići više, a pri tom živjeti život koji vrijedi živjeti. Ako je njihov recept uspjeha fleksibilnost i ravnoteža, možda je vrijeme da se i vi upitate: koliko sati stvarno trebate za produktivnost, a koliko da biste zapravo živjeli?
No glavno pitanje sada glasi – hoćemo li se znati nositi sa slobodnim petkom ili ćemo biti kao dobitnici na lotu koji od silne sreće naglo potonu u depru, i na kraju završe u gorem stanju nego nakon dobitka? I hoće li onda četvrtak postati najseksi dan u tjednu?
Dragi HR timu, nadamo se da te ovaj tekst zatekao u dobrom raspoloženju. Šaljemo ti ga na uvid. Oprosti što to radimo u četvrtak, u pet do pet.
Vizuali: Canva, Unsplash+
