Na početku svega je ideja
Iako je televizija medij u kojem, na ovaj ili onaj način, djelujem već više od dva desetljeća, tek je u razdoblju od 2017. do kraja 2022. godine moja televizijska karijera ušla u fazu za koju sam mirne duše mogla reći da je ona u kakvoj sam oduvijek htjela biti. Naime, tada sam za Hrvatsku radioteleviziju proizvodila program u sklopu vanjske produkcije te sam surađivala s producentima koji su mi dali uredničku slobodu, a time i mogućnost da pokažem što bi sofisticirani lifestyle TV sadržaj trebao biti. U središtu takvog programa vidjela sam priče o gastronomiji, enologiji, arhitekturi, umjetnosti i putovanjima, no njihovi su temelji u prvom redu bili ljudi – oni predani, posvećeni, talentirani, vrijedni i pozitivni. Smatrala sam da u moru svakodnevnih loših vijesti gledateljima valja dati zrno optimizma te im pokazati da u Hrvatskoj postoji mnoštvo samozatajnih pojedinaca i obitelji koji s ljubavlju nabolje mijenjaju našu zemlju. Vjerujem da mnogi i danas pamte reportaže koje sam sa sjajnim suradnicima stvarala u emisiji Klub 7, a baš jedna od njih umnogome je promijenila moj dotadašnji profesionalni put.
Prepoznavanje na prvu
Krajem 2021. godine, kolegica mi je preporučila snimiti prilog o ljetnom festivalu klasične glazbe Opera Selecta koji se godinama održava u Trogiru. Njegovi organizatori trudili su se na sve načine popularizirati klasičnu glazbu pa su priredili spektakularnu modnu reviju čija je podloga bila klasika. Njome je Matija Vuica obilježila 40. obljetnicu svoje uspješne dizajnerske karijere, no problem je bio što se modna revija održavala tijekom ljeta kada se Klub 7 nije snimao. Obećala sam organizatorima da ćemo se čuti na jesen, ali sam na obećanje pomalo zaboravila. Srećom, bili su strpljivi. U Trogir sam tako stigla jednog tmurnog jesenjeg dana, pitajući se jesam li pogriješila što smo baš tada odlučili snimati reportažu. Pa ipak, već u prvim trenucima razgovora, shvatila sam da je moja jedina greška što tako divne ljude nisam srela ranije. Trojac Vinko Buble, Natalija Vukelić i Petar Žuljević, volonteri koji već 15 godina ulažu svoje vrijeme, novac i energiju kako bi doveli najveća operna imena u Trogir osvojili su me u startu, učinivši da se svi skupa osjećamo kao da se znamo cijeli život.
Ovi ljudi zaslužuju više
Montirajući prilog shvatila sam da ovi iznimni pojedinci zaslužuju puno više od televizijske reportaže. Njihova energija, ljubav prema gradu i domovini, ali poglavito činjenica da su svojom sjajnom idejom zarazili cijeli grad Trogir potakla me na razmišljanje. O nevjerojatnim Trogiranima odlučila sam snimiti dokumentarac te smo ga nazvali kao i festival – Opera Selecta. Postojao je samo jedan problem; nikada do tada nisam snimila film. Daleko od toga da mi nedostaje samopouzdanja kada je televizijski posao u pitanju, ali biti redateljica bilo je hrabro i za mene koja ne poznaje granice i misli da je uz dobru volju i puno truda sve moguće.
Odabrati pravi tim
Odmah sam shvatila da se u ovoj, sasvim novoj igri, moram okužiti odličnim igračima. Birala sam suradnike s kojima sam dugo radila i u koje sam imala povjerenja, istovremeno računajući da će na ljudskoj razini shvatiti važnost ovakvog projekta. Novca nije bilo u izobilju i oni koji misle samo na honorar nisu bili idealni kandidati. Trebala sam suradnike koji će u projekt dati dio duše i koji će vjerovati da možemo postići nemoguće. S veseljem smo dočekali prvi dan snimanja te smo sljedećih mjeseci predano radili kako bismo uspjeli pobijediti ne baš idealne uvjete. Najuži krug činili su snimatelji Darko Privrat, Jovica Kozlica, Josip Posavec, tonski majstor Eduard Plešnik te montažeri Jure Marić i Dario Bukovski. Svi oni, osim ograničenih financija, suočili su se s činjenicom da za najljepšeg dijela godine, u svibnju, lipnju i srpnju, kada smo snimali razgovore i gro pozadinskih kadrova, grad Trogir vrvi od turista. Buka koja nas je pratila, uz neprestano nadlijetanje i slijetanje aviona s obližnjeg aerodroma dovodila nas je do ludila. No bila je to cijena, među ostalim, redateljskog neiskustva. Danas znamo da bi bez svih tih prepreka bilo prejednostavno.
Pobijediti sustav
U međuvremenu smo na sve načine pokušavali dobiti potporu institucija i privatnih sponzora, ali odgovor je uvijek bio isti. Rado bismo vam pomogli, no budžet smo već raspodijelili i nažalost nije nam ništa ostalo. A onda vidiš da je onima koje smo pomoć tražili ostalo itekako puno. Za neka druge projekte i ljude. Međutim, to je život i treba se naučiti ne osvrtati. Prvi nam je film, prvi veliki projekt ovoga tipa. Jasno nam je da možda ne ulijevamo povjerenje, ali mislila sam u sebi – pogledajte barem o čemu se radi. O kakvim ljudima stvaramo priču. Možda ćete onda naći budžet. Za naš film o kulturi, o svjetskim imenima u Hrvatskoj, o iznimnim volonterima koji su te svjetske veličine na najnevjerojatnije načine doveli u našu zemlju, kako bi nas oplemenili, podučili, zabavili. U jednom trenutku ipak odustanete. Rad na ovakvom projektu nauči vas puno lekcija. Jedna od njih je da birate bitke. Odlučili smo stoga da one na domaćem terenu više ne vodimo. Razmišljala sam kako dalje. Optimizam u meni, onaj koji ponekad graniči s ludilom, potakao me da pogledam na kartu svijeta. Hm, kome bi mogao biti interesantan film koji govori o tome da je prije 15 godina Vinko Buble, tada tinejdžer sa šačicom ljudi pokrenuo glazbeni festival svjetske razine u hrvatskom gradiću koji nije imao ni glazbenu dvoranu ni koncertni klavir. Kome? Pa Amerikancima, naravno!
Idemo u Hollywood
Zahvaljujući pomoći nekih sjajnih ljudi, u prvom redu divne gospođe Branke Bezić iz Splita, film je pogledalo nekoliko filmskih stručnjaka iz Sjedinjenih Američkih Država. Već par dana nakon toga dobili smo poziv sa San Pedro International Film Festivala te Sister City Tacoma Film Festivala. Zvučalo je kao san, no pravi osjećaj da sanjam dobila sam kada sam stigla u Los Angeles i na platnu predivnog Warner Grand Theatrea ugledala poznate kadrove. Kada sam nekoliko dana kasnije vidjela službenu objavu u kojoj su bili proglašeni najbolji, a među njima Opera Selecta kao najbolji dokumentarac festivala, zamolila sam kćer Laru Bornu, s kojom sam doputovala u SAD, da me uštipne. Svi izazovi i prepreke na koje smo nailazili od ideje do realizacije filma u trenu su nestali. Pokazali smo što možemo, ali i to da su priče o dobrim ljudima univerzalne. Osobe s dušom, bez obzira od kuda dolaze i gdje žive, osjete iskrene emocije. A festival Opera Selecta je upravo to – čista ljubav.
I to nije sve…
U Tacom je također bili predivno. Nismo bili dijelom službenog programa jer je cijeli festival ove godine bio posvećen bolnom razdoblju američke povijesti, odnosno izvornim stanovnicima kojima je naneseno toliko nesreće i nepravde. No organizatorima se naš film jako svidio pa su mu dali poseban dan. Stoga je našim filmom festival otvoren. Time je istovremeno otvoreno i niz putova suradnje kojima se u budućnosti veselimo.
Do tada nećemo mirovati. Raduje nas predstojeća zagrebačka premijera koja će se 22.11.2023. održati u kinu Cinestar Zagreb, Branimir Mingle Malla. Ona će biti prilika da se predstavimo domaćoj javnosti, ali i najavimo neke nove projekte. Naime, virusom dokumentarnog filma sada sam potpuno zaražena i više nema natrag. Pronašla sam formu kojom ću, vjerujem, još puno toga reći.
Fotografije: Josip Posavec
