Kada mi je krajem prošloga tjedna urednica poslala prijedlog teme ovotjednog MOOD izdanja, objeručke sam prihvatila. Bad girl issue. Zvučalo je intrigantno. U tom trenu nisam još znala čime ću se konkretno pozabaviti, ali spektar se činio dovoljno širok i zanimljiv. No onda je došlo vrijeme za detaljniju razradu teme, a ja sam se našla u potpunoj blokadi. Zločesta cura? Tko je to? Da je igrom slučaja izbor pao na zločeste dečke, snašla bih se prilično brzo. O njima sam čitala, gledala ih na malim ekranima, upoznavala u stvarnome životu, izlazila s njima, zaljubljivala se u njih, trijeznila se od njih, prerastala ih te u konačnici pisala o njima. Ali to je stara priča, prožvakana već tisuću puta. Zločeste cure, s druge strane… Tko su one?
Jedino čega sam se uspjela dosjetiti bile su Megan Fox u „Transformers“ i Michelle Rodríguez u „Fast & Furious“, no to mi je djelovalo odviše stereotipno, jednodimenzionalno, površno… Zločesti dečki, bili oni stvarni ili fiktivni, najčešće su prilično kompleksni – zavidno dobro balansiraju između devijantnog i neodoljivog. To ih vjerojatno i čini toliko interesantnima. Stvar je, dakle, u karakteru, a ne izgledu, no pretražite li pojam ‘bad girls’ na internetu pronaći ćete samo gomilu tetoviranih cura u minicama.
Tetovaže? Pirsinzi? Je li to uistinu dovoljno da bismo djevojku proglasili zločestom?
Teško. Nekoć je takav oblik ukrašavanja tijela izazivao sablazan, danas je općeprihvaćen. Uostalom, i sama sam puna tetovaža, a istovremeno izgledam kao da me je kreirao Mattel. Tattoo Barbie? Ne zvuči kao arhetip zločeste djevojke… Osim toga, još uvijek se nisam odmaknula ni korak od fizičkog izgleda. Objašnjenje da je izbor outfita dovoljan kako bismo ženu proglasili ‘lošom’, dok ćemo se kada je u pitanju muškarac zalijepiti za njegov backstory koji ga čini nebrušenim dijamantom nije mi bilo zadovoljavajuće.

Kažu da nije sramota ne znati, ali u današnje vrijeme sramota je ne saznati jer od većine nas odgovora dijeli tek nekoliko klikova. Poslušala sam savjet i nastavila pretraživati, no ovoga puta na Redditu. Zasigurno nisam prva koja se zapitala kako gen pop definira zločeste djevojke i jesu li one jednako neodoljive kao zločesti dečki.
„Entuzijastična kada je u pitanju seks“
„Neopterećena vlastitim i tuđim nesavršenostima“
„Bez dlake na jeziku, ne uljepšava istinu“
„Dobar smisao za humor“
„Samouvjerena, odlučna, neovisna“
„Nije materijal za ženidbu“
Nakon pročitanih komentara ne samo da situacija nije bila jasnija već se dodatno zakomplicirala. Možda loše kopčam, ali ništa od navedenog, izuzev zadnjeg komentara, ne bih okarakterizirala kao loše. Loša djevojka jest ona koja je samouvjerena? Kakva je onda dobra djevojka? Ok, shvaćam da je riječ ‘bad’ u popularnoj kulturi podvrgnuta određenom spinu pa kao takva ne označava isključivo nepoželjne osobine nego svojevrstan bunt, ali ipak – što je toliko buntovno u dobrom smislu za humor i samopouzdanju? Trebaju li žene biti bezlične i nesigurne kako bi bile ‘dobre’? Postaju li onda materijalom za ženidbu?

Usudila bih se reći kako arhetip zločeste djevojke, za razliku od zločestog dečka, još uvijek nijezadovoljavajuće definiran te da u njega odviše često guramo žene koje su naprosto izgrađene ličnosti. One koje nije potrebno voditi za ruku i podučiti ih o tome kako svijet funkcionira, jer su to odavno shvatile same. One koje znaju koliko vrijede pa ne pristaju na manje. One koje razmišljaju svojom glavom. One koje prihvaćaju svaki aspekt svog bića. One koje samouvjereno zauzimaju prostor koji im pripada. One koje se ne smanjuju kako bi drugi djelovali veće. Možda Tattoo Barbie i nije tako loša ideja – sve više mi se čini kako je Barbie ipak postala bad girl u trenu u kojemu je odlučila iskoračiti iz kutije.




