„Everybody supports women, until a woman’s doing better than you. Everybody wants you to love yourself, until you actually do…“ stihovi su kantautorice Sofie Iselle, s čijim sam se opusom nedavno upoznala i gotovo trenutačno u isti zaljubila. Navedena pjesma lako bi mogla poslužiti kao tematski soundtrack nedavnog susreta koji me naveo da se, po tko zna koji put, zapitam zašto se određenom tipu muškaraca tresu gaće od ženske ostvarenosti… Odmah na početku ističem – not all men. Riječ je o vrlo specifičnom psihoprofilu koji je lako prepoznati, znate li na što valja obratiti pažnju.
Upoznali smo se na blagdanskom druženju zajedničke poznanice, razmijenili nekoliko rečenica nakon kojih je ekspresno uslijedio komentar „Ti si drugačija, toliko pametnija od svih drugih žena ovdje“. Ovo nije kompliment. Nikada nije bio. Nikada neće biti. Posrijedi je šarmantno upakirano ispipavanje terena – je li se izabranica spremna, u ime njegove naklonosti, odreći dijela kolektivnog ženskog identiteta, koji za dotičnoga ne predstavlja nešto poželjno. Jedina neosporiva činjenica jest da nakon nekoliko minuta površnog razgovora nije imao na temelju čega zaključiti jesam li zastrašujuće inteligentna ili bistra kao gusti sok – no za priču koju pokušava prodati, takvo što nije ni važno.
Lažni pijedestal
Bitan je tek (lažni) pijedestal na koji se (privremeno) stavlja izabranu sretnicu, a sve ostale su, kako mi je sam slikovito objasnio, „površne glupače koje ne kuže koliko su bezvrijedne“. Ovakav izbor riječi inače je i više nego dovoljan da u korijenu sasiječem nastavak komunikacije, no neka morbidna znatiželja kao da mi je prišapnula „Pretvori ovo u društveni eksperiment!“. Zanimalo me koliko će mu trebati prije no što i mene pospremi u ladicu bezvrijedne glupače, a moja interna oklada pala je na trenutak u kojem prvi put pokažem zube.
S obzirom na to da je ničim izazvan započeo s hvalospjevima mome umu, interesirao me način na koji funkcionira njegov, stoga sam nabacila nekoliko polarizirajućih tema. Osobna sloboda, religija, seksualnost, dinamika romantičnih odnosa, ženska prava…
„Razvitak društva dolazi isključivo kroz sankcije i strah od posljedica.“
„Pohvalno je držati se bar dijela religijskih pravila. Zašto kažeš da ne mogu birati dijelove koji mi odgovaraju? Ne kužim što bi u tome bilo licemjerno…“
„Moderne žene su raspuštene.“
„Žene s većim brojem seksualnih partnera su nehigijenske.“
„Zauzeta cura nema što raditi u klubovima.“
„Magisterij još prolazi, ali ako čujem da žensko ima doktorat – instant crveni karton!“
„Nisam protiv nenasilja nad ženama.“
Uz najumjetniji mogući osmijeh odslušala sam njegov samodopadni monolog, a zatim je moj unutarnji glas rekao „Dracarys!“. Kucnuo je čas da ova raspuštena moderna žena podijeli vlastito mišljenje o izgovorenome. Zubi pokazani, interna oklada dobivena, njegov tantrum za 3, 2, 1…
Fragilni muški ego koji ne uspijeva održati korak s vremenom
„Izgleda da sam te krivo procijenio, očito ni ti baš nisi čista u glavi. Čuj kolumnistica, ne znam tko ti uopće daje medijski prostor za te tvoje nebuloze… Kuži se da si emotivka, da smo u vezi bilo bi te prelako slomiti. A čisto da znaš, nisi baš ni toliko lijepa, već ti se naziru bore. Pametnije bi ti bilo da prikočiš i izgledaš kao lutka, dok još možeš.“
Nije mu se svidjelo ni kada sam rekla kako je ovo prvi put u večeri da me je uspio iskreno nasmijati.
Za muškarce poput dotičnoga, najveći prijestup koji žena može počiniti jest prestati biti lako probavljiva. Ne zato što je uistinu teška ili zahtjevna, već isključivo zato što njihov fragilni ego ne posjeduje kapacitet za išta osim bespogovornog odobravanja. Stoga sa sjetom lamentiraju o prošlim vremenima u kojima se „znao red“ baš kao što su i žene „znale svoje mjesto“. Zabrinjavajuće je, a u određenoj mjeri i tragično što opisani tip muškaraca ne uspijeva držati korak s vremenom te osvijestiti da između XY kromosoma i sveopće povlaštenosti više ne stoji znak jednakosti.
Nove pozicije moći
Žene, barem mi koje pripadamo zapadnome društvu, volan vlastitoga života slobodne smo držati u svojim rukama, umjesto donedavne uloge pasivne suvozačice u kojoj smo bile prisiljene biti. U muški volan nitko nije taknuo – čvrsto ga drže sami, baš kao što su ga oduvijek držali, međutim, neki se iznimno teško mire s novonastalom nemogućnošću zadiranja u ženski. Današnje raspuštenice, one s talentima, ambicijama, željama i sposobnostima, one koje u partneru traže ravnopravnog životnog suputnika ozbiljno su poremetile ravnotežu. Šteta što nas je danas nemoguće spaliti na lomači, zar ne?
Budi pametna, ali nikada pametnija od njega. Budi obrazovana, ali nikada obrazovanija od njega. Zarađuj, ali nikada više od njega. Budi ambiciozna, ali nikada ambicioznija od njega. Imaj mišljenje, ali nemoj da se ikada kosi s njegovim. Budi lijepa, ali nikada toliko lijepa da s lakoćom privučeš drugoga. Uživaj u seksu, ali nipošto s nekime tko nije on. Budi mlada, ostani mlada, lutke ne gazi vrijeme. Smanji se, smanji se još malo, još samo malo – on je muškarac, mora djelovati veće.
Naglo skidanje s pijedestala
Dotični, i oni nalik njemu, svoju će izabranicu deklarativno podržati – štoviše, glasno će isticati kako je tzv. protect&provide njihova primarna uloga. Međutim, teorija je jedno, a praksa posve drugo. Žena je podržana dokle god ne zauzima prostor, dokle god ne postavlja granice, dokle god njezino samopouzdanje ne prestane tražiti dopuštenje, a njezine kvalitete ne posluže kao ogledalo za njegove nedostatke. Dođe li do toga, ne gine joj rušenje s pijedestala i spremanje u ladicu zvanu ‘bezvrijedne glupače’.
Etiketa je, vjerujem da ćemo se složiti, beskrajno ružna, no u klubu raspuštenih, bezvrijednih glupača uopće nije loše – ovdje jedna drugoj čuvamo leđa, ponosimo se individualnim kao i kolektivnim napretkom, a vrijeme provodimo s izgrađenim muškarcima, onima čiji je ego stabilan i zdrav te se ne slama od manjka (umjetnog) ženskog podilaženja. Ovim drugima mogu poručiti tek – I am not intimidating, you are intimidated.
Fotografije: Canva, Unsplash+
