Zapadnjaci koji su dolazili u spiritualni centar otoka, Ubud, odgovarali su kako je to upravo činjenica da su tu gdje jesu, da je sreća maknuti se od kapitalizma koji trči za novcem, biti sretan za njih je zaroniti u same sebe i obnoviti se spiritualno. Silno su se trudili, bez osmijeha na licu, objasniti kako su baš blagoslovljeni i sretni što su došli na Otok Bogova i eto spoznali da je sreća u spiritualnom. Uz skupe avionske karte, iPhoneove, na preskupim retreatovima. Nisam im baš povjerovala.

Onda smo otišli u zabačeni dio otoka, u planine iznad mjestašca Amed na istoku. Tamo smo sreli Nyomana. Sjedio je omotan tkaninom preko bokova u sjenici iznad mora. Samo je eto tako sjedio. Ništa drugo. Pozdravio nas je i ponudio da i mi sjednemo. Ispostavilo se da ne zna niti jednu drugu riječ osim balinežanskog. Kako da ga pitamo što za njega znači sreća? U pomoć su nam priskočili lokalci u prolazu.

“Apa kebahagiaan bagimu Nyoman?” Ili “Što je sreća za tebe Nyomane?”
Pitali su, dok smo mi napeto čekali odgovor skoro ni ne dišući. Što li je samo to spoznao taj samotnjak i hoćemo li napokon dobiti mudrost koju tako željno iščekujemo. Sreća mora da je nešto duboko, mora da ima neki tajni recept koji mi sa Zapada još nismo shvatili.
“Sreća je kad imam pljuge”, odgovorio je Nyoman.
“Molim?”
“Pa da, evo dali ste mi cigarete i ja sam sretan,” nasmiješio se pripalivši novu. Ostali smo bez teksta. Čekaj, to je to? Stvarno? Bili smo totalno razočarani.

Preteča mindfulness filozofije
Danas kad se prisjetim tog odgovora i nakon puno provedenih godina na dalekom istoku, mislim si kako je Nyoman bio predvodnica pokreta mindfulness ili života u trenutku. Fokusiraš se na ono što je sada, razmišljaš samo o tome, ne brineš o prošlosti ni budućnosti. Ne filozofiraš.

Je li lakše biti sretan na predivnom mjestu poput Balija? Mislim da jest. Ljepše je u prirodi. Svakako je lakše tragati za srećom kad se izmakneš iz svakodnevice koja ti se čini siva. Možda tada i shvatiš koje ti stvari iz svakodnevice fale i čine te sretnim.
Fotografije: Nađa Irena Fišić