Vratimo se na sam početak, prije potpisa i medijskih naslova. Kako je nastala ideja za My Voice, My Choice? Što vas je uvjerilo da je upravo Europska građanska inicijativa pravi alat za djelovanje?
Ideja za My Voice, My Choice inicijativu nastala je za vrijeme mog obrazovanja u SAD-u. Točno u tom periodu poništena je Roe v. Wade presuda te su ženama oduzeta reproduktivna prava. Uslijedio je ogroman šok – nitko nije očekivao da je takvo što moguće, a građanske su se slobode vratile velik korak unazad. Taj me je događaj potaknuo na razmišljanje da bismo trebali poduzeti nešto kako bismo osigurali da Europska unija ne krene istim tim putem. Zajedno s prijateljima shvatila sam da je Europska građanska inicijativa pravi izbor za djelovanje. Riječ je o zakonom zajamčenom alatu koji javnosti omogućuje predlaganje promjena Europskoj komisiji – potrebno je milijun potpisa da bi se tema uspješno stavila na njihov dnevni red. S obzirom na to da 20 milijuna žena diljem Europe nema pristup sigurnom pobačaju te mnoge zbog toga gube život ili slobodu, bilo nam je jasno da ne možemo ostati po strani – nešto se moralo poduzeti.
Izgradnja kampanje u 27 država članica EU ogroman je pothvat. Tko su bile prve osobe koje su vjerovale u ovu viziju? Na koji je način ideja prerasla u paneuropski pokret?
Sretna sam što sam okružena prijateljima koji su također feministi te vjeruju kako nijedna osoba ne bi trebala izgubiti život zbog uskraćene zdravstvene skrbi. Kampanju sam započela s prijateljicom Sarom iz Francuske, a ubrzo su nam se pridružili i drugi prijatelji, kao i ljudi iz različitih zemalja koji su nam pomogli izgraditi koaliciju. Znali smo koliko su važni prepoznatljivi glasovi podrške u obliku ambasadora, stoga bih posebno istaknula hrvatsku pjevačicu Severinu. Dok su mnogi sumnjali da je moguće prikupiti milijun potpisa, ona je od samoga početka vjerovala u inicijativu te se javno zalagala za taj cilj. Iznimnu potporu pružio nam je i Aleksander Čeferin, predsjednik UEFA-e. Također bih dodala da kampanju nisu gurale velike nevladine organizacije – najveća podrška došla je od malih organizacija i pojedinaca koji su činili sve što je u njihovoj moći da pomognu.
Prelazak praga od milijun potpisa povijesni je uspjeh. Je li postojao trenutak u kojem ste shvatili da je kampanja prerasla aktivizam te postala pokret s konkretnim političkim utjecajem?
Prvi takav trenutak dogodio se na „Dan sigurnog pobačaja“, puno prije no što smo prikupili milijun potpisa. Kampanja je tek započela – prikupljali smo potpise na ulicama, razgovarali s ljudima koji su odlučili podržati inicijativu, upoznavali ih. Bilo je nevjerojatno, volonteri iz svih država članica EU pridružili su se kako bi pomogli. Sljedeći je trenutak bio, naravno, dan kada smo ostvarili prvi cilj – milijun potpisa uspješno prikupljeno! Tada smo uistinu shvatili snagu zajedništva te koliko je toga moguće postići suradnjom. Treći prijelomni trenutak dogodio se nakon što je prijedlog izglasan u Europskome parlamentu – žene diljem političkog spektra, od ljevice do desnice, slavile su, grlile se i zajedno se veselile. Postalo je jasno da smo uspješno izgradili inicijativu koja nadilazi individualna politička uvjerenja te nas sve okuplja oko zajedničke vrijednosti.
Osobno sam izuzetno zadovoljna time što je moja država, Hrvatska, prikupila više od 65 000 potpisa – 780% iznad zadanog nacionalnog praga. Po vašem mišljenju, odražavaju li ovakve brojke pravi stav javnosti prema sigurnom pobačaju, unatoč pokušajima oporbe da predstavi sasvim drugačiju sliku?
Naše iskustvo s neokonzervativnim pokretima jest da su iznimno mali i iznimno glasni, stoga uspijevaju stvoriti dojam da je njihova ideologija dominantna. Ali stvarnost je drugačija. Većina ljudi u Europi podržava siguran i dostupan pobačaj, a i sama statistika to potvrđuje – 75% europskih građana pobačaj smatra zakonskim pravom svake žene. Hrvatska je bila jedna od najuspješnijih zemalja u prikupljanju potpisa za My Voice, My Choice. S obzirom na to da mnoge žene u Hrvatskoj nisu u mogućnosti ostvariti svoje zakonsko pravo na pobačaj iz razloga što se iznimno velik broj liječnika poziva na tzv. priziv savjesti, ne iznenađuje što se toliki broj ljudi odazvao inicijativi. Inicijativa je prepoznata kao nužan korak ka tome da reproduktivna prava ne ostanu tek na slovo papiru, već postanu stvarno dostupna.
Europski je parlament nedavno dao svoju podršku My Voice, My Choice inicijativi. Kakav je utjecaj parlamentarna podrška imala na zamah pokreta i na javnu percepciju diljem Europe?
Glasovanje u Europskom parlamentu predstavljalo je ključan trenutak jer je nedvosmisleno pokazalo da pitanje sigurnog i dostupnog pobačaja nije pitanje ideološke podjele na ljevicu i desnicu, već temeljno pitanje javnog zdravlja i poštovanja ljudskog dostojanstva. Zastupnici različitih političkih opcija, od konzervativnih do liberalnih, ujedinili su se u poruci da se životi žena ne smiju dovoditi u pitanje. Bio je to jasan znak javnog konsenzusa o tome da reproduktivna prava moraju biti zaštićena diljem EU.
Istovremeno, reproduktivna prava ostaju duboko polarizirajuća tema. Koje su bile najizazovnije prepreke – bilo od strane institucija, vlada ili organizirane oporbe – s kojima ste se suočili?
Od samoga početka kampanje suočavamo se s mnogim preprekama. Najveći problem s onima koji se protive inicijativi My Voice, My Choice jest to što rijetko uljudno izražavaju svoje neslaganje. Umjesto toga, pribjegavaju nasilju. Gotovo svakodnevno dobivamo poruke prepune mržnje – online, ali i uživo, kao i učestale prijetnje nasiljem. Osim toga, nedavno su uz pomoć umjetne inteligencije izrađene i objavljene lažne fotografije te videozapisi mene osobno, u izrazito seksualiziranom i ponižavajućem kontekstu. No usprkos svemu tome, nastavljamo dalje i ne odustajemo! Dodatan izazov leži u samim društvenim mrežama, odnosno u načinu na koji se sadržaj moderira i prezentira publici. Službeni My Voice, My Choice profili kontinuirano su podvrgnuti tzv. shadow banningu, što onemogućuje kvalitetnu komunikaciju s javnošću.
Bili ste izloženi osobnim napadima, uključujući i pornografski sadržaj generiran umjetnom inteligencijom. Kako je to iskustvo utjecalo na vas kao aktivisticu, ali i kao osobu? Vidite li ga kao dio šireg obrasca rodno uvjetovanih napada na žene u javnom prostoru?
Aktivistica sam već gotovo 10 godina i tijekom tog vremena doživjela sam mnogo zastrašujućih stvari – fizičke napade, prijetnje smrću, prijetnje obitelji i prijateljima, a sada, povrh svega, AI generirane slike i videozapise. Koliko god tužno zvučalo, moram priznati da sam na većinu toga navikla. Ono što me najviše plaši nesumnjivo jest umjetna inteligencija – u potpunosti je promijenila pravila igre te je danas moguće kreirati posve lažnu stvarnost. Neki dani su teži od drugih; ponekad je teško pogledati se u ogledalo, izaći među ljude i normalno funkcionirati. Ipak, svjesna sam da su to samo taktike zastrašivanja. Svaki put kada progovorite i započnete propitivati sustav, posebice kao žena, neminovno ćete se suočit s reakcijama. No odabiremo stajati čvrsto iza našega cilja te se nastavljamo boriti za ono što je ispravno.
Što vam pomaže u izazovnim trenucima? Kako se nosite s teretom toga što ste javno lice, a samim tim i simbolična meta inicijative?
Trudim se graditi vlastiti život izvan My Voice, My Choice inicijative. Imam nevjerojatnu grupu prijatelja čija mi podrška puno znači – s njima mogu biti posve obična, privatna osoba. Knjige također pomažu; puno čitam u slobodno vrijeme. Također, sklona sam ograničiti vrijeme koje provodim na društvenim mrežama te pokušavam ne pridavati previše pažnje komentarima i porukama punim mržnje.
Kritičari tvrde da bi politika pobačaja trebala ostati isključivo nacionalna nadležnost. Kako odgovarate na taj argument i zašto smatrate da je potrebna akcija na europskoj razini?
Inicijativa My Voice, My Choice ne miješa se ni u kakve nacionalne nadležnosti, što je Europska komisija jasno potvrdila 2024. godine kada nas je ovlastila za prikupljanje potpisa. Tvrdnja o miješanju jedna je od mnogih lažnih vijesti koje šire oni koji se protive reproduktivnim pravima. Ono što treba shvatiti jest da se zalažemo za dobrovoljni mehanizam, sukladno kojem svaka država samostalno odlučuje hoće li se pridružiti ili ne. Dakle, ikakvo miješanje u nacionalne nadležnosti ne postoji.
Osim zagovaranja sigurnog i dostupnog pobačaja, postoje li još neka pitanja kojima biste se voljeli posvetiti – osobno, ali i u sklopu My Voice, My Choice inicijative?
Osobno bih se voljela posvetiti radu protiv govora mržnje, deepfake sadržaja i sve učestalije upotrebe pornografskog materijala generiranog umjetnom inteligencijom. Što se My Voice, My Choice inicijative tiče, naš je primarni cilj ostvariti pobjedu u zaštiti reproduktivnih prava; tek potom ćemo razmotriti sljedeće korake. Jedna tajna koju mogu podijeliti s vama jest da planiramo progovoriti i o drugim važnim pitanjima, poput zaštite žrtava seksualnog nasilja i borbi protiv deepfakeova. Najviše od svega, nadamo se da ćemo ostati povezani sa svim divnim ljudima koji su nas podržali i koji to nastavljaju činiti.
Europska će komisija 26. veljače donijeti konačnu odluku o inicijativi. Na koji će način ta odluka oblikovati budućnost reproduktivnih prava unutar EU? Možemo li je smatrati svojevrsnim testom demokratskih mehanizama Europske unije te njihovog funkcioniranja u praksi?
Inicijativa My Voice, My Choice pokazala je nekoliko ključnih stvari. Prije svega, Europa nije toliko podijeljena koliko smo možda mislili kada su u pitanju reproduktivna prava. Nadalje, stvarne promjene uistinu je moguće postići suradnjom. Naposljetku, takvo što izvedivo je oslonimo li se na korištenje demokratskih mehanizama.
Pružanjem podrške inicijativi i prikupljenim potpisima, građani Europske unije jasno su izrazili svoj stav o problematici – dalje je sve u rukama Europske komisije. Odluče li protivno zahtjevima inicijative to će, u suštini, biti odluka protivna volji većine građana EU. Vjerujem da je ovo veliki test za europske demokratske mehanizme kao i za naše društvo u cjelini. 26. veljače Europska unija će pokazati u kojem smjeru želi ići i kakvu Europu gradimo – Europu u kojoj se životi žena poštuju ili Europu u kojoj su žene još uvijek građanke drugoga reda.
