Prije nego li je kanadski psiholog i internet filozof Jordan Peterson postao svjetski slavan, bila je jedna lista. Doduše, bilo je i par njegovih knjiga koje nisu doživjele neku pažnju javnosti, a ni kritičara. No kada je Peterson na Redditu objavio listu od 12 pravila za sretniji život, natuknice su doslovce nabujale preko noći i zbog ogromne količine komentara i lajkova pretvorile se u hit knjigu “12 pravila za život”, koja je nudila znatno opsežnije odgovore na kaotična egzistencijalna pitanja od liste koju možete prikačiti na frižider. Uostalom, brojka 12 djeluje kao nešto za što imamo vremena i kapaciteta, a malo podsjeća i na 10 zapovijedi.
Naime, ne morate završiti psihologiju da shvatite da ljudi obožavaju liste, jer one su uredne, predvidljive te pružaju strukturu u kaosu informacija. Točnije rečeno, kognitivna istraživanja pokazuju da mozak bolje pamti podatke kada su organizirani u numerirane sekvence. Prema studiji sa Sveučilišta Columbia, prevelik broj opcija može dovesti do tzv. “paralize izbora”, ali ako su informacije sažete i numerirane, čitatelj ih lakše obrađuje i primjenjuje. Ukratko, lista nas vodi kroz tekst kao Google Maps kroz gradsku gužvu, a priznat ćete – gužva u prometu je već odavno neizdrživa, a u međuvremenu se dogodio i onaj kopernikanski obrat da je površina postala nova dubina.
Forbesove liste i lažna nada
A za tu tihu revoluciju možete zahvaliti Steveu Jobsu koji je odavno shvatio da se način naše percepcije stvarnosti promijenio te da korisnik više ne želi roniti u dubinu. A i zašto bi kada sve informacije može tako brzo pokupiti na ekranu mobitela skačući s jedne ikonice na drugu, dok nam algoritmi serviraju ono što želimo vidjeti. U takvom svijetu liste i recap članci odražavaju upravo taj način razmišljanja – brzo, jasno i bez suvišnih detalja.
Ta nije slučajno da magazini poput Forbesa obožavaju liste 100 najuspješnijih ljudi na svijetu. Brojka 100 zvuči grandiozno, obuhvatno, ali opet dovoljno konkretno. A ako ćemo biti iskreni, nudi nadu da ćete možda i vi jednoga dana upasti. Uostalom, u svijetu gdje ljudi vole uspoređivati svoj napredak i status, ovakve liste služe kao društveni barometar i daju nam iluziju reda u kaosu.
U svijetu gdje je površina nova dubina, gdje nove generacije sve imaju na dohvat ruke na površini svojih mobitela, liste su savršen oblik informacije – jer mozak voli red i predvidljivost. No glavno pitanje sada glasi – jesu li liste nešto kao fast food, sa svim nuspojavama koje brza prehrana nosi?
Gubimo li sposobnost dubokog promišljanja?
No, tu dolazimo do zanimljive dileme: fali li nam interpretacija? Postoji li još uopće ona stara potreba za složenijim mislima, ili smo svi postali gladni brzih odgovora, po sistemu – 10 zapovijedi, 7 koraka do sreće, 5 pravila za produktivnost? I nisu samo liste zavladale online svijetom jer su i recap članci serija i filmova postali nešto kao novi standard. Pa tko još ima vremena nešto gledati na ekranu dva sata? Baciš pogled na recap članak od 500 riječi te štediš vrijeme.
A to znači da bi s vremenom članci mogli postati homeopatski, reducirani na zippanu bit ili srčiku, kad već i čitatelji traže destilat, a ne cijeli sadržaj. Kao što je homeopatija ekstremno razrijeđena verzija stvarne supstance, tako bi i tekstovi mogli postati tek blijeda esencija ideja. Poput komprimiranih ZIP datoteka, u sebi bi sadržavali puno informacija, ali bez šanse da ih proživimo, obradimo ili dublje promislimo.
Brzina, struktura, dopamin
Iako nitko sada ne osporava da su liste i recapovi ponekad korisni, postavlja se pitanje je li to kraj dugih esejističkih analiza i interpretacija te hoće li prosječan čitatelj uskoro tražiti “6 ključnih motiva u Braći Karamazov” umjesto da pročita knjigu? No možda je rješenje negdje između, jer liste mogu biti alat, a ne zamjena za kritičko mišljenje, kao što recap može biti uvod, ali ne i kraj priče. I možda, samo možda, ako netko napiše članak bez brojeva u naslovu, netko će ga ipak pročitati.
Naslovni vizual: Canva
