Power

Jeste li se ikada zapitali koja je vaša omiljena disciplina – hodanje, šetanje, lutanje ili traganje, prate li vaše misli ritam vašeg hoda, zašto su brojni filozofi i umjetnici inspiraciju tražilu upravo u šetnjama te kakvu sliku o vama slučajnim prolaznicima odašilje vaš način hoda?

Ili kako to da su i moćne korporacije počele koristiti ljubavne taktike ostavljenih očajnika koji mole za ponovni susret?

Zamislite da netko sastavi egzaktan izvještaj o Vašem životu – poput godišnjeg financijskog izvješća, ali umjesto kuna, eura ili poreznih olakšica, mjeri se broj suza prolivenih zbog ljubavi, minuta potrošenih na gledanje nečijeg “seen”, dana provedenih u seksu i godina izgubljenih u tekstualnim prepirkama.

U čemu je tajna fetišizma, zašto težimo slavi, koji je smisao života i konačno odgovor na pitanje koje je mučilo i Barbie – zašto uporno padamo na dečke s dugim kosama koji lupetaju po gitari. Sve odgovore možete pronaći u svojevrsnoj enciklopediji suvremenog života – knjizi ‘Intimna povijest čovječanstva’ Theodorea Zeldina, oxfordskog profesora povijesti, a koja je nastala nakon dugih razgovora s konobaricama, služavkama, intelektualkama, inženjerkama, liječnicama, poreznim inspektoricama, policajkama, i mnogim drugima, mahom ženama.

Može li se simbol za ljubav od pretjerane upotrebe izlizati te kako je tijekom vremena došlo do prave profanacije srca?

Ne morate voljeti jednadžbe da biste primijetili kako nas svakodnevno bombardiraju tekstovima u kojima se generacija X razapinje na svoje slovo kao glavni luzeri stoljeća, milenijalce proglašavaju preosjetljivima, a generaciju Z tretiraju kao nerazumljiv kod – genijalce u nastajanju koje tek treba skužiti. Što je u tome istina, a što mit i predrasuda? Donosimo deset pitanja koja smo postavile predstavnicama triju generacija koje stvaraju sadržaj za portal MOOD.HR – Aleksandri Orlić (X), Kristini Stakor (Y) i Lei Tomac (Z).

Znate li kako određeni moždani valovi utječu na stanje vašeg uma i zašto sve više ljudi traži pomoć neurofeedbacka i EEG terapeuta?

Isključite misli, usredotočite se na sada i ovdje, prakticirajte mindfulness, jer pretjerano razmišljanje vodi u anksioznost i propast. Možda razmišljamo previše ili nam je realna slika, a koja sadrži i nešto loših prognoza previše draga, no ide li i vama na živce ova hajka koja se podigla oko te opake riječi overhink? I zašto glavnog negativca ne nazovemo pravim imenom – negative thinking, a ne overthinking.

Upitate li ljude raduje li ih pomisao na to da su u nečemu ostvareni, uspješni, najbolji, većina će vrlo vjerojatno odgovoriti potvrdno. Pa ipak, unatoč tome što svatko od nas bar naizgled teži ka zavidnim postignućima nije rijetkost da nas upravo ta postignuća učine predmetom ogovaranja, omalovažavanja, a ponekad i metom otvorene sabotaže. To može ostaviti prilično gorak okus te nas spriječiti u tome da se uopće odvažimo istaknuti u nečemu. No o čemu je točno riječ?