Osnovao ju je Amerikanac George Whitman u prostoru nekadašnjeg samostana La Maison du Mustier te se zbog toga za života često šalio kako je on jedini preživjeli redovnik govoreći „U srednjem vijeku svaki je samostan imao fraère lampiera, redovnika čija je dužnost bila paliti svjetiljke u sumrak. Sada sam ja fraère lampier, a paliti svjetiljke u društvu skromna je uloga koju igram.“.
U mladosti je, kao samoproglašeni Tumbleweed – pojedinac kojega ne drži mjesto – putovao svijetom, nerijetko sa svega nekoliko desetaka dolara u džepu oslanjajući se pri tome na gostoljubivost potpunih stranaca. Velikodušnost doživljena na putovanjima – poput situacije kada se teško razbolio u izoliranom dijelu Yucatana te ga je pleme Maja pronašlo i njegovalo do ozdravljenja – duboko je utjecala na njega. Upravo to inspiriralo je njegovu filozofiju: „Ne budi negostoljubiv prema strancima, jer možda je riječ o prerušenim anđelima.“
S time na umu, otvorena je knjižara koja već desetljećima nudi privremeni dom piscima u potrebi. Umjetnici i intelektualci pozvani su stvarati i pronaći smještaj između brojnih polica i knjiga, na malenim krevetima koji tijekom dana služe kao klupe za čitanje. Gosti koji prihvate poziv također se nazivaju Tumbleweeds, kako bi se što slikovitije dočarala priroda svakog umjetnika koji vječito lebdi nošen vjetrovima slučaja i inspiracije.
Od osnutka do danas, u knjižari je boravilo oko 30 000 autora od kojih se nikada nije tražila monetarna naknada za smještaj. Naime, Whitman je Shakespeare and Company nazivao „socijalističkom utopijom prerušenom u knjižaru“, a osjećaj zajedništva vrednovao je više negoli zaradu. Od Tumbleweedsa se, stoga, očekivao nešto drugačiji angažman – pročitati jednu knjigu dnevno, pomoći nekoliko sati na dan u knjižari te prije odlaska obvezno napisati autobiografiju od jedne stranice. Na taj način prikupljene su tisuće autobiografija koje sada tvore impresivnu arhivu. Generacije pisaca, putnika i sanjara iz svih dijelova svijeta u ovome kutku Pariza ostavile su djelić sebe i svojih priča koje će na ovaj način živjeti vječno.
Nakon Whitmanove smrti, njegovo kraljevstvo knjiga preuzela je kći Sylvia, a osim Tumbleweed programa za koji je moguće prijaviti se i danas, uvela je nekoliko književnih noviteta. U lipnju 2003. godine organiziran je prvi Shakespeare and Company književni festival te je praksa nastavljena i u narednim godinama. Osim toga, 2011. godine pokrenuta je Pariška književna nagrada – natjecanje u novelama otvoreno za neobjavljene pisce iz cijeloga svijeta. Shakespeare and Company također organizira barem jedan besplatni književni događaj tjedno i s oduševljenjem dočekuje pisce u usponu kao i afirmirane autore.
Najnoviji projekt uključuje izdavačku podružnicu kako bi se mladim nadama literarnog svijeta osiguralo ne samo mjesto za stvaranje već i prilika da šira javnost prepozna njihov trud i talent. Spavati među prašnjavim knjigama vjerojatno nije općeprihvaćena definicija pariškog luksuza, no osjećate li u sebi dašak neukrotivog umjetničkog duha, lako moguće da je upravo to luksuz koji vam je istinski potreban.
Naslovni vizual: Unsplash
