Sjećate se onih vremena kada su svi politički, financijski i news portali igrali na onu ozbiljnu kartu činjenica. Svi su se nešto kleli u informacije i činjenice kao da ništa drugo ne postoji. Fakten, Fakten, Fakten – reklamirao se njemački Focus, dok je Klik magazin imao subverzivni slogan na majicama – Ništa činjenice, sve same izmišljotine. A kada bi se netko na nešto požalio, u šali bismo mu odgovorili: Neće nam valjda istina stati na put dobroj priči.
Kako stvari stoje, mašta, bunt i izvrtanje pravila dobili su na vrijednosti jer, sudeći prema duhovitoj kampanji magazina The Economist, vrijeme je da ljudska inteligencija pokaže tko je tu gazda i da baci sve one neprovjerene AI informacije u vjetar. Ili, još bolje, da ih spali kao onu vražju kutiju iz slogana Think Outside the Box.
Pet stvari koje smo naučili raspravljajući o ovoj kampanji:
1. Nije istina da je LinkedIn out i da nitko nikada nije dobio posao hvališući se od nemila do nedraga, a još manje da je dobio posao dok se sprdao s nekim brendom koji ti nije klijent. Ant Melder, kreativni partner agencije Cocogun iz Sydneya, dospio je u vidokrug britanskog magazina kada je na društvenoj mreži LinkedIn objavio nenaručene koncepte za The Economist i kada je slogan “Make AI worried you’re going to take its job” postao viralan.
2. Da smo svaki put dobili jedan euro kada bismo na sastanku čuli ono „razmišljaj izvan okvira”, ne bismo trebali savjete magazina The Economist jer bismo bili bogati ljudi. Iako ovaj izraz potječe iz sedamdesetih godina, kada je bio popularan matematički zadatak koji je tražio da se spoji devet točaka jednim potezom i koji je uspjelo riješiti samo 20 posto ispitanika, magazin Psychology tvrdi da je bolja fora spaliti kutiju.
3. Nakon pojmova kao što su anksioznost, avoidant tip vezivanja i mračna trijada upoznali smo još jednu stranu riječi, a ona se zove „kognitivna predaja” (cognitive surrender) – sve izraženija sklonost ljudi da prihvaćaju odgovore koje generira umjetna inteligencija, bez vlastitog kritičkog promišljanja. Cilj kampanje je promicati samostalno razmišljanje i potaknuti čitatelje da propituju ono što čitaju, umjesto da nekritički prihvaćaju odgovore koje nudi AI. Trebamo li sad nazvati Hrvatski nogometni savez i javiti da u pritužbi na tekmu koju smo izgubili od Portugala ubace i ovaj stručni termin?
4. A kad smo kod kognitivnih sposobnosti, možda je najvažnija zabluda da za sve postoje shortcutovi i ekstrakti. Naime, kanadski autor Malcolm Gladwell istraživao je zašto su Azijati tako dobri u matematici pa je došao do sljedećeg zaključka. Sustav izgovaranja brojeva puno je kraći od zapadnjačkog, što znači da imaju kraću memorijsku petlju i mogu zapamtiti više brojeva. I pod dva – imaju kulturu strpljenja. Što znači da im nije problem sjediti nad zadatkom 20 minuta koliko je potrebno da ga riješe. Ili, kako dobro kaže Ant: „Znate onu frazu o oglasu za koji je potrebno 30 sekundi da se napiše, plus desetljeća iskustva koja su dovela do tog trenutka.” Sorry, ali nema prečica.
5. I za kraj, da ne bi sve ostalo na razini šale, zezancije i viralnih objava koje ništa ne znače. Možda bi trebalo negdje nadodati, kao u onim ljutitim pismima, da zahvaljujemo AI-ju što nam je uprostio život, ali nas je nečemu naučio. Jer dok su nekada kampanje zvučale – napravi ovo i obogati se – sada je fora u tome da nešto dubinski shvatimo i da budemo što autentičniji, originalniji, sa što manje pravih kutova i shema koje bi AI mogao pročitati.
Naslovni vizual: Canva
