Sjedim za stolom u centru gradu i slušam jednog poslovnog čovjeka na Zoom sastanku. Doduše, prisilno prisluškujem njegov razgovor jer čovjek ima prilično prodoran glas. Srećom, njegove slušalice na ušima me priječe da čujem ono što govori osoba s druge strane ekrana, ali biznismen u odijelu me užasno iritira jer neprestano govori ‘Top!’ A kada ga neka ideja posve oduševi ubaci još jednom tu istu riječ – ‘Top, top!’ Je li to vrh gradacije ili ima još i ‘top, top, top’, a nakon čega i službeno nema više ničeg.
U redu, vrijeme je novac, nemamo vremena za dubinske analize, a razni natjecateljski showovi nam svaki dan revno dočaravaju kako i danas živimo kao u doba gladijatorskih igara. Netko uđe u arenu, izvede svoju točku – otpjeva nešto, skuha, visi s plafona, a mi kratko kažemo da ili ne ili pokažemo palac gore ili dolje. I posve nebitno zvao se taj signal na kraju dana X, lajk ili emoji,
Palac gore ili dolje?
Uostalom, ovu vještinu brzog donošenja odluka – da ili ne, palac gore ili dolje, može ili ne može, vrh ili bad smo usavršili nakon godina korištenja interneta. Jer ako smo na ičemu doktorirali, to su onda motorika i brzina donošenja odluka, napisao je svojedobno i Nicholas Carr u knjizi ‘Plitko – Što internet čini našem mozgu’.
No kako se ta brzina donošenja odluka i polarizacija svega što nam se zatekne ispred očiju odrazila na naše emotivno stanje, jer već odavno je poznato da oznake koje lijepimo svojim emocijama itekako utječu na to kako ih počinjemo doživljavati, I postoje li uopće emocije koje bi se mogle tako jednostavno opisati kao dobre ili loše.
Kako dvije kante utječu na naše mentalno zdravlje
Naime, glavni problem s kojim se suočavaju psiholozi diljem svijeta je taj što smo manje više sve što doživljavamo počeli razvrstavati u dvije kante – kao da sortiramo smeće. Jedna ima naljepnicu dobro, a druga loše. I naravno da na kraju dana često otkrijemo da je ova dobra kanta skoro prazna dok se ova druga prelijeva preko ruba. A već ta slika nas dovodi do novog ruba i beda?
I što radimo nego hitno počinjemo tražiti sredstava, terapije i načine kako tu nabreklu kantu što prije isprazniti jer tko će se suočavati s tako negativnim osjećajima kao što su tuga, sram, inhibiranost, kajanje, razočaranje. Iako, kažu oni koji su ih malo pozornije propustili kroz svoje tijelo da u njima ima puno više nijansi sive nego u nekadašnjem erotskom hitu.
50 nijansi sive
No samo malo, želimo li sada reći da će nam sama činjenica da izbjegavamo tako polarizacijske ocjene kao što su riječi ‘dobro’ ili ‘loše’ pomoći da odjednom sagledamo cijelu paletu osjećaja i koliko su one zapravo fluidne? Za početak, počnite na emocije gledati kao na nepozvane goste koji vam dolaze na tulum, savjetuju psiholozi. Neke ne možete smisliti, neki su živa dosada, neki su bili super, ali su se napili, razularili i pretvorili u strance, a za treće nemate riječi i najradije biste sami iz druge sobe nazvali murju, no one su tu. I možda ih je glupo odmah zaobilaziti i gledati ispod oka.
Odjednom, gle! Niste više u tako gadnom bedu
Uostalom, niti jedan terapeut vam neće obećati da je moguće one loše emocije zamijeniti s dobrima nego samo to da ćete možda pronaći načina kako se nositi s onim ‘gostima’ koji vam baš i nisu tako dragi. Za početak, što kažete da svaki dan opišete bar nekoliko događaja, stvari i osoba i to tako da ih pošteno osjenčate umjesto da koristite grafički pristup. A one dvije kante ostavite tamo gdje im je i mjesto – ispred vaših vrata. Da, ove upute psihologa se odnose i na korištenje emojija. Budite kreativni i fluidni…
