Nezapamćene oluje, stoljetna stabla koja se ruše i slamaju poput krhkog štapića, krovovi koji lete kao da su kule od karata, požari u Grčkoj, poplave… kad navečer legnemo u krevet, umjesto utješnog ASMR-a, poput vrtloga upadnemo u beskonačan povezani niz katastrofičnih vijesti. Kako nam uopće pada na pamet spavanje kad svijet gori, tone, izmiče nam pod nogama?
Neispavani, anksiozni, prestrašeni i zabrinuti ustajemo sljedećeg jutra kako bismo ponovili sve ispočetka, dok se navečer ponovno ne predamo „doomscrollingu“.
Doomscrolling
Ovaj engleski termin skovan je u vrijeme pandemije, kao savršeni opis stanja u kojem su se mnogi od nas našli u tom trenutku: zatočeni kod kuće i prikovani za mali ekran u našim rukama, opsesivno „skrolajući“ kroz loše vijesti i zastrašujuće statistike. A da smo mu mnogi podlegli pokazuje i „fun fact“: proglašen je „riječju godine“.
Povezan je s takozvanim „mean world“ sindromom, kognitivnom predrasudom prema kojoj ljudi koji su dugotrajno izloženi lošim vijestima u medijima svijet doživljavaju opasnijim nego što jest, ali i sa strahom od propuštanja (FOMO). Da, nekad smo imali strah od propuštanja dobrog tuluma, a danas kompulzivno pritišćemo „osvježi“ na portalima u iščekivanju nekog novog „updatea“ koji će nas informirati, ali i potvrditi stav da je svijet otišao kvragu.
Doomscrolling nas navodi da obraćamo pažnju samo na loše vijesti, a tome pridonose i algoritmi na društvenim mrežama, kreirani tako da nam zadrže pažnju što duže kako bi što više koristili aplikaciju. A ako je ono što nam drži pažnju vijest o novoj prirodnoj katastrofi ili ratnim stradanjima… pa, možete pretpostaviti kako zvuči ostatak ove jednadžbe.
Loše vijesti za mentalno zdravlje
Nisu nam ni potrebne znanstvene studije kako bismo postali svjesni negativnog utjecaja takvog konzumiranja informacija na naše mentalno zdravlje – svi mi koji smo umjesto prije ponoći zaspali uz teške muke (ili uz pomoć sredstava za smirenje) osjetili smo razornu moć doomscrollinga. No možda je nismo sasvim svjesni, jer smatramo da je katastrofičan pogled na stvarnost i jedini mogući.
Doomscrolling u nama potiče osjećaj bespomoćnosti, izaziva negativne misli i osjećaje te može odvesti u tjeskobu i depresiju. A neki ga uspoređuju i s kockarskim ponašanjem, gdje usprkos lošim prognozama i dalje ulažemo (u ovom slučaju sebe i svoje vrijeme i energiju) u nadi da ćemo čuti i neku dobru vijest.
Kako se izvući iz crne rupe
Izbjegavati loše vijesti i gurati glavu u pijesak nije najrazboritije rješenje, jer važno je da smo informirani kako bismo sa svim potrebnim saznanjima mogli donijeti informiranu odluku. No trebamo naći tu mjeru između bivanja u toku i prepuštanja tsunamiju negative. Kako prestati „doomscrollati“?
Ograničite vrijeme na netu: Brojne su opcije koje nam omogućavaju da mjerimo i kratimo svoje vrijeme provedeno na društvenim mrežama. A ako niste sigurni odakle krenuti, možete to na vrlo jednostavan, staromodan način: uključite timer ili alarm koji će vas podsjetiti da je vrijeme za gašenje. Daleko od očiju…
Tražite balans: Da, svijet je grozno mjesto, ali je pun i divnih ljudi i trenutaka, pa je vrijeme da se i na to podsjetite. Pročitajte ponovno onu lijepu poruku koju ste danas dobili, pregledajte obiteljski album, ili onaj video slatkog psića koji vam je prijateljica poslala, počnite pratiti profile koji donose vijesti koje vraćaju vjeru u čovječanstvo.
Dnevnik zahvalnosti: Uzmite par trenutaka za sebe, zapišite što vas je danas razveselilo ili uljepšalo dan, fokusirajte se tako na one lijepe i dobre stvari koje vas okružuju i iskažite svoju zahvalnost. Osjetit ćete da ipak nije sve tako crno.
Vježbajte: Najprirodniji način da podignemo razine hormona sreće jest da se fizički aktiviramo. Pa umjesto dnevne doze loših vijesti, pokrenite se, otrčite koji krug, otplešite, izbacite tu negativu iz sebe.
Posvetite se hobiju: Računica je jednostavna – što više vremena provodimo radeći ono što volimo, manje ćemo vremena imati za brigu o stvarima na koje nemamo utjecaja.
Naslovni vizual: Pexels / Jan Prokes, Canva
