S dvadeset i nešto sitno dobila sam prvi „pravi“ posao. Radilo se o početničkoj poziciji unutar jedne od The Big Four kompanija, a ja sam se pri prvome odlasku na radno mjesto, očekivano, tresla kao šiba. Vozeći se u tramvaju propitivala sam jesam li uopće dorasla tome, hoću li se snaći sa zadacima, što ako zapnem, što ako se osramotim… Trema me izjedala toliko da sam umalo propustila izaći na pravoj stanici, a ono što me trznulo iz vrtloga negative bio je plakat koji sam uočila kroz prozor. „Vjeruj u sebe“, pisalo je. Radilo se o reklami jedne bankovne grupacije, no ja sam to, jasno, shvatila drugačije. Za mene je to bio znak – prijeko potrebna potvrda svemira kako će sve ipak biti u redu. Sada, godinama kasnije, ponosno izjavljujem da je zaista bilo u redu, a dugujem li to spomenutom plakatu ili nečem drugom, nikada nećemo saznati. Iskreno rečeno, nije ni bitno.
Kategorija ‘magično’
Postoje trenuci u kojima i najracionalniji pojedinci, oni koji se inače diče zdravim razumom, oslanjanjem na gole činjenice i smislene argumente, zastanu pred horoskopom i „samo malo povire“. Ili izvuku tarot kartu, „tek toliko da provjere“. Ili pak pomisle „Dogodi li se XY, shvatit ću to kao znak“. Nije riječ o tome da su preko noći zaboravili na vlastita uvjerenja – život je naprosto ponekad kaotičan, a smisao u tim trenucima ne izvire iz čiste logike. Horoskopi, rituali, afirmacije, znakovi univerzuma i sve slične pojave posipane s malo magije ne rješavaju probleme, no čine ih podnošljivijima. Daju im objašnjenje, smislen narativ. A mi ljudi smo od davnina slabi na dobru priču. Sve ono što naš inače racionalan, no povremeno ipak manjkav um ne uspijeva adekvatno objasniti, katalogizirat ćemo pod „magično“. I tada spavamo mirnije – inače vjerojatno oka ne bismo sklopili.
Vrtlog nesigurnosti
Život je, nažalost, ponekad lišen jasnih uzročno-posljedičnih veza – dobre odluke mogu rezultirati lošim ishodom, loše odluke povremeno prolaze nekažnjeno, a trud i dobre namjere ne garantiraju sretan kraj. U tom vrtlogu nesigurnosti lako se obeshrabriti, stoga se okrećemo ‘neobjašnjivom objašnjenju’. Čudesno, magično, nadnaravno – sve su to fenomeni koji nam, barem na trenutak, pružaju utjehu da skriveni smisao ipak postoji, čak i ako ga nismo sposobni spoznati u potpunosti. Ordo ab Chao, reklo bi jedno specifično (tajno) društvo.
Carstvo intuicije
Ipak, postoji sfera u kojoj čak ni znanost nema zadnju riječ – carstvo intuicije. Ne postoji osoba koja nije iskusila njezin impuls. Bilo da je riječ o preplavljujućem osjećaju nelagode i trncima koji prožimaju naizgled iz vedra neba, ili pak o dijametralno suprotnom osjećaju mira usprkos objektivno kaotičnoj situaciji. Intuicija progovara prije no što um uopće uspije posložiti kockice. Istina, znanost je i toj pojavi sklona pripisati racionalno objašnjenje. Naša podsvijest neprekidno prima i obrađuje informacije, prepoznaje uzorke i mikro-ekspresije te skenira svijet kako bismo se što bolje snalazili.
Međutim, s obzirom na to da se cijeli proces odvija podsvjesno, svjesni dio našega uma svaku informaciju dobivenu intuicijom tumači emocionalno. Čudesno. Magično. Intuicija postaje naš osobni deus ex machina koji nas, poput unutarnjeg GPS-a, navodi tada kada smo izgubljeni. Možda je upravo zbog toga fantasy žanr toliko popularan – junake koje pronalazimo ondje ne vodi isključivo razum, već jako dobar unutarnji feeling, nešto malo sreće i pregršt magije. Gledajući njih, skupljamo samopouzdanje povjerovati vlastitom gut feelingu, čak i onda kada za nj ne postoji logično opravdanje.
Naravno, granica postoji. Intuicija prestaje biti vodič u trenu u kojemu postaje alat bijega od stvarnosti i odgovornosti, a „znakovi“ koje pronalazimo postaju opravdanje za pasivnost. Prognozira li vam horoskop dobitak na lotu, srećku ipak trebate kupiti sami. Međutim, zanemariti intuiciju u potpunosti bilo bi pogrešno, a brzinski ‘škic’ na ono što vam poručuju zvijezde ponekad krije točno onu dozu magije koja vam je potrebna.
Vizuali: Canva, Unsplash+
