Slušaj tijelo što će ti reći i odmah ćeš znati kakvu hranu trebaš jesti. Priznajte, barem ste nekoliko puta čuli za teoriju koja hvali naše šesto čulo, instikte i animalnu narav te nas na razne načine potiče da probudimo našu uspavanu intuiciju. Jer, ako, primjerice, neprestano žudimo za mlijekom, trebamo kalcij. Ako se usred noći dižemo iz kreveta, palimo svjetlo i tragamo za dobro skrivenim kockicama čokolade, organizmu nedostaje magnezija. No, što bi onda po toj teoriji trebalo značiti kada nas privlače loši dečki? I to ne one imitacije zločestih dečki koje se prepoznaju i iz aviona, nego baš one do srži pokvarene inačice.
I Wan’na Be Like You
Ako je vjerovati doktorici psihologije Lynn E. O’Connor – velika je vjerojatnost da vas naprosto muče previsoke razine osjećaja krivnje i srama te da jednostavno mislite da biste ih mogli iznivelirati s nekim zločestim dečkom i to po onom šašavom sistemu kakav nam nudi pjesma ‘I Wan’na Be Like You.’ Uostalom, na prvi pogled, zločesti dečki su doista drugačije ustrojeni, karizmatični, hrabri, često ekstrovertirani i svjesni svoje privlačnosti. Evolucijski gledano, ispadaju kao neka rijetka zvjerka te nije stoga čudo što su često u društvu na važnim pozicijama i u ulogama vođa.
Čemu isprika? Pa nisam kriv!
Osim naravno, što u tim navodnom velikim zvjerkama postoji i velika caka, bilo da je riječ o bezobraznim dečkima, onima hrabrima i buntovnima, zločestima ili zbilja opasnima, na rubu s psihopatskim poremećajima – svima njima nedostaje moralni kompas, kaže doktorica O’Connor. A to znači da vrlo rijetko osjećaju krivnju ili sram. To je možda i glavni razlog zašto vam se zločesti dečko nikada nije ispričao – pa čemu, kada uopće nije ni svjestan da je pogriješio.
Carpe diem
A još ako tome pribrojimo da mnoga istraživanja potvrđuju da takvi ‘opaki pojedinci’ rijetko osjećaju strah, doista nema prepreka zašto se ne bi počeli ponašati kao da nemaju kočnice u glavi te doslovce skakati naglavačke u avanture. Gledano izvana, na tren ovakvo ponašanje možda doista može izgledati frajerski, odvažno i drugačije. Kao da se netko usudio živjeti život punim plućima.
No, gledano iznutra, ta notorna aura zločestih dečki, o kojoj je snimljeno toliko filmova, doista malo blijedi. Pogotovo, kada shvatimo da ona možda ima toliko malo veze s njima, a tako puno s našim osjećajima. Ali da su nam ove prosocijalne emocije itekako važne. Jer ma koliko god bilo teško nositi teško breme sazdano od osjećaja krivnje i srama – negdje duboko u sebi znamo i da bez njih nema ni osjećaja radosti i ponosa.
