Daš mi malo tvog bezobrazluka!

NEPODNOŠLJIVA PRIVLAČNOST ZLOČESTIH DEČKI: Ili u kakvoj su vezi osjećaji ljubavi, krivnje i srama

Lena Ivanović
03.09.2023.

Smjela teorija doktorice psihologije Lynn E. O’Connor o zločestim dečkima bez moralnog kompasa o kojoj vrijedi razmisliti. Naravno, ako želite vidjeti da aura zločestog dečka automatski blijedi

Slušaj tijelo što će ti reći i odmah ćeš znati kakvu hranu trebaš jesti. Priznajte, barem ste nekoliko puta čuli za teoriju koja hvali naše šesto čulo, instikte i animalnu narav te nas na razne načine potiče da probudimo našu uspavanu intuiciju. Jer, ako, primjerice, neprestano žudimo za mlijekom, trebamo kalcij. Ako se usred noći dižemo iz kreveta, palimo svjetlo i tragamo za dobro skrivenim kockicama čokolade, organizmu nedostaje magnezija. No, što bi onda po toj teoriji trebalo značiti kada nas privlače loši dečki? I to ne one imitacije zločestih dečki koje se prepoznaju i iz aviona, nego baš one do srži pokvarene inačice.

I Wan’na Be Like You

Ako je vjerovati doktorici psihologije Lynn E. O’Connor – velika je vjerojatnost da vas naprosto muče previsoke razine osjećaja krivnje i srama te da jednostavno mislite da biste ih mogli iznivelirati s nekim zločestim dečkom i to po onom šašavom sistemu kakav nam nudi pjesma ‘I Wan’na Be Like You.’ Uostalom, na prvi pogled, zločesti dečki su doista drugačije ustrojeni, karizmatični, hrabri, često ekstrovertirani i svjesni svoje privlačnosti. Evolucijski gledano, ispadaju kao neka rijetka zvjerka te nije stoga čudo što su često u društvu na važnim pozicijama i u ulogama vođa.

Čemu isprika? Pa nisam kriv!

Osim naravno, što u tim navodnom velikim zvjerkama postoji i velika caka, bilo da je riječ o bezobraznim dečkima, onima hrabrima i buntovnima, zločestima ili zbilja opasnima, na rubu s psihopatskim poremećajima – svima njima nedostaje moralni kompas, kaže doktorica O’Connor. A to znači da vrlo rijetko osjećaju krivnju ili sram. To je možda i glavni razlog zašto vam se zločesti dečko nikada nije ispričao – pa čemu, kada uopće nije ni svjestan da je pogriješio.

Carpe diem

A još ako tome pribrojimo da mnoga istraživanja potvrđuju da takvi ‘opaki pojedinci’ rijetko osjećaju strah, doista nema prepreka zašto se ne bi počeli ponašati kao da nemaju kočnice u glavi te doslovce skakati naglavačke u avanture. Gledano izvana, na tren ovakvo ponašanje možda doista može izgledati frajerski, odvažno i drugačije. Kao da se netko usudio živjeti život punim plućima.

No, gledano iznutra, ta notorna aura zločestih dečki, o kojoj je snimljeno toliko filmova, doista malo blijedi. Pogotovo, kada shvatimo da ona možda ima toliko malo veze s njima, a tako puno s našim osjećajima. Ali da su nam ove prosocijalne emocije itekako važne. Jer ma koliko god bilo teško nositi teško breme sazdano od osjećaja krivnje i srama – negdje duboko u sebi znamo i da bez njih nema ni osjećaja radosti i ponosa.

Pročitaj više

Budite realni!

Priznajte jednom za uvijek da vi to ne možete i slobodno zaboravite na priručnike za samopomoć! Naravno, knjiga američkog neuropsihologa Paula Pearsalla ‘The Last Self-Help Book You’ll Ever Need’ je izuzetak!

Iskreno, ne znam, ali...

Samo se vi opustite jer znate kako se kaže – baš ništa nije pod kontrolom. Da, ovo se odnosi i na svemoguće šefove

Burnout od skrolanja

Kako je filozofija ‘manje je više’ u međuvremenu osvojila i medijski svijet te kako provoditi novu intelektualnu higijenu zvanu i svjesno čitanje?

bff ili?

Prijatelji s kojima možemo dijeliti dobro i loše pravo su bogatstvo s kakvim se ne može svatko pohvaliti. Pa ipak, neka od najdugovječnijih prijateljstava nisu uvijek izvori najveće sreće već mogu biti toksični, suovisni odnosi. Kako ih prepoznati?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.