Self

Zašto smo opsjednut idejom da je Svemir isprogramirao negdje našu drugu polovicu i kada ćemo shvatiti da broj 22:22 nije znak sudbine da se prepustimo emotivno nestabilnom frajeru, nego naprosto signal da prestanemo svako malo buljiti u telefon i čekati da nam se javi?

Jesmo li svi mi ambiciozni redatelji u glavi i kontrolfrikovi koji danima unaprijed režiramo i skiciramo kadrove do najsitnijih detalja, a onda pregorimo prije svečane premijere i nismo u stanju više izbaciti onaj loš kadar kojeg, budimo realni – ima i najbolji redatelj na svijetu? Jer kako drugačije objasniti taj osjećaj kada planiramo neki poseban dan, a onda nam najmanji detalj koji je pošao po zlu sve upropasti?

A sada dobra vijest – što više puta ispričate istu staru priču vašeg života, i to onu od stoljeća sedmog, to bolje za vaše mentalno zdravlje. I to bez hajpanja priče, molim!

Svi smo mi barem jednom probudili s osjećajem da nam se nešto važno dogodilo u snu, ali kad smo pokušali prisjetiti se detalja – ništa. Snovi su čudni, apstraktni, kao da lebde izvan dosega našeg svakodnevnog uma. I iako svi sanjamo, najčešće se ne sjećamo svojih snova. Zašto je to tako? Zašto se neki ljudi uvijek sjećaju svojih snova, dok drugi, poput mene, često ostanemo prazni, poput snova koji su nestali čim smo se probudili?

Noćne ptice, poznate i kao večernji kronotipovi, osobe su koje prirodno preferiraju kasni način života, često ostajući budne do kasno u noć i spavajući do kasnih jutarnjih sati. Iako se često smatraju neurednima ili “neproduktivnima”, znanstvena istraživanja sugeriraju da je biti noćna ptica više od pukih navika – to je pitanje biologije, genetike i čak mentalnog zdravlja. Ipak, oko njih se razvilo nekoliko mitova koje je važno razjasniti.

Iako smo svi mi u životu čuli previše nepotrebnih priča o bivšim partnerima, činjenica je da postoji granica između normalnog povjeravanja te opsjednutosti bivšima. U slučaju da ne možete prepoznati gdje se nalazi ta granica, imamo 7 konkretnih situacija na koje biste mogli obratiti pažnju. Osim ako naravno ne želite jednog dana napisati kakvu biografiju bivših partnera

Ako se pitate zašto uopće postoje ti iritantni zvukovi, odgovor nije – da bi vas izbacili iz takta. Naime, povijest nepodnošljivih zvukova nije neki bug u prirodi ili slučajna pojava – to je evolucijska prilagodba. Kad nešto postane iritantno, to nam zapravo pomaže da preživimo, jer nam ti isti zvukovi signaliziraju opasnost, nesigurnost, kaotične situacije ili jednostavno da je krajnje vrijeme da stisnete kočnicu.

Opušta u trenucima anksioznosti, stvara osjećaj ugode – samo su neka od objašnjenja zašto videa koja bilježe zvukove tapkanja, gužvanja papira i šaputanja imaju milijune gledatelja

Ne, nije samo nagli porast hormona u igri, jer znanstvenici sa Sveučilišta Cambridge su pronašli glavnog krivca