Kada sam prekinula sedmogodišnju vezu, doslovce bi mi svaki put pao mrak na oči kada bih se sjetila onoga što slijedi. Ne, nije riječ o tome da sam kao svi ostavljeni morala prolaziti lanac od šoka i nevjerice preko tuga i bijesa, prije nego što bih ponovo bila u stanju ponovno dejtati. O, ne! Imala sam već iskustva s ostavljanjem, bilo da sam ja potezala ručnu ili naglo bila izbačena sa sjedala, no naprosto me sablažnjavala ideja da ću ponovo morati nekom novom iznova pričati sve one ključne stvari koje čine moj život.
“Pa jesi li sigurna da mu moraš baš sve detalje pričati”, pitala me tiho frendica kada sam joj povjerila što mi najgore pada – iznova graditi povjerenje na temelju riječi. “A zašto ne bi ovaj put isprobala, ono što se kaže – vezu na bazi seksa?”
Nekoć davno, nije bilo kafića u kojima bi te pitali – ‘A koja je tvoja priča?’
Naravno, ideja je bila logična, no iz nekog razloga me nije privlačila jer što će ti veza ako se nećete zajedno spustiti na dubine od kojih ti gotovo puknu bubnjići. No, moram priznati da su me uvijek intrigirali Amerikanci, kako su na sve životne probleme uspjeli gledati pozitivno i praktično. Uostalom, nisu li oni u brojne dijaloge serija ubacili ono pitanje – A koja je tvoja priča? Ili još kraće – What’s Up?
Kako sažeti ono što se prepričava godinama
Kao da svi moramo biti u stanju u svega par rečenica sažeti ono što se prepričava godinama. No, s druge strane, vjerojatno je već i terapeutima dosadilo iz mjeseca u mjesec slušati jedno te iste probleme. A onda su se i oni dosjetili kako ljude doslovce natjerati da se sažmu. I još bolje – da konačno sagledaju svoj problem iz druge perspektive. Naime, u magazinima koji se bave mentalnim zdravljem i srećom kao što su Happiness i Psychology sve češće možete naći tople preporuke za zamjenu terapeuta usred seanse.
Terapija ponavljanjem jedno te iste priče
No ono što na prvu izgleda kao noćna mora, pogotovo za sve one s dugim i širokim pričama naprosto ima jako puno pozitivnih strana. Od toga da ova metoda konačno može natjerati pacijenta da se sažme i ne manje bitno – da sagleda situaciju iz drugog kuta. U čemu je štos? Možda u tome da kada svoju priču života morate nekoliko puta ponoviti, velika je vjerojatnost da će vas i same začuditi da se u međuvremenu doista nešto i promijenilo pa ćete neki dio poželjeti izbaciti jer više, recimo, nije bolna točka. Ili ćete naglasiti neki drugi aspekt vašeg života, oduzeti neki jaki pridjev, izraziti sumnju u vlastita djela, osjetiti žaljenje ili suosjećanje.
No u slučaju da ipak više preferirate razgovarati sami sa sobom, pomaže i to da svoju priču napišete na papir ili ekran, a svake godine zavirite u nju i vidite treba li ju apdejtati. Uostalom, nije li to konačno pravo rješenje na sva pitanja s početka priče – jednostavno napisati priču svog života i kopirati je za sve one buduće koji tek moraju na brzaka nadoknaditi i pohvatati staro gradivo, a ostatak vremena se baviti nekim lakšim temama. ‘A koja je ono tvoja priča života? – Ma pošaljem ti link!’
Naslovna fotografija: Unsplash
