Možda je do godina, možda do pandemije i ostalih stresova u zadnje vrijeme, no kad pogledam oko sebe, kao da smo svi poludjeli za YouTube videima i konzumiramo ih kao način za opuštanje prije spavanja. Osobni favorit su mi make up tutoriali koji me podučavaju tehnikama koje apsolutno nikad nisam isprobala (niti namjeravam).
Podijelivši dojmove o svom načinu uspavljivanja s prijateljima, otkrila sam da oni imaju i puno specifičnije watchliste. Jedan frend ima omiljeni YouTube kanal meksičkog čistača cipela, drugi ne ide spavati bez odgledane indijske masaže glave; frendica je neko vrijeme satima gledala videa žvakanja leda, druga obožava šaputanje u mikrofon… Odgledavši neke od njihovih prijedloga, zapitala sam se: zašto? I je li to normalno?
Što je ASMR
Takvi sadržaji stvoreni su s ciljem izazivanja ASMR-a, što je kratica za Autonomous Sensory Meridian Response ili autonomni senzorni meridijanski refleks. Radi se o ugodnom osjećaju trnaca ili škakljanja koje izazivaju zvukovi, a šire se od tjemena prema vratu.
Neki od najčešćih zvukova koji bi trebali izazvati takvu reakciju kod određenih osoba jest šaputanje, tapkanje, lupkanje prilikom masaže ili izvođenja repetitivnih pokreta, gužvanje papira, pucketanje folije s balončićima… Uspoređuje se s efektom frissona, onog osjećaja trnaca i naježenosti koji može izazvati glazba, no ne radi se o istoj stvari.
Mnogi ljubitelji ASMR-a ističu da ih takvi sadržaji opuštaju i pomažu kod nesanice, a studije su pokazale da u njima osobito uživaju osobe sklonije tjeskobi te kažu da im ti zvukovi pomažu u oslobođenju od negativnih emocija.
Premda nije službeno oblik terapije niti meditacije, te ne može zamijeniti benefite koje te prakse mogu imati u nošenju sa stresom i anksioznošću, ne može se osporiti učinak koji ima kao oblik self-carea diljem planete.
Nismo svi ASMR fanovi
No nakon što sam pogledala sugerirane snimke indijske masaže glave (izgledalo je bolno), soft-spoken videa i šaputanja i, najgore od svega, žvakanje na mikrofon (to zvuči kao ciljani oblik torture bez imalo fizičkog nasilja), shvatila sam da nisam jedna od tih koje uživaju u širokom spektru zvukova. Umjesto očekivanih trnaca ugode, mojim tijelom proširio se grč i impuls ljutnje.
Ima li išta iritantnije od šaputanja? Jedva, ali pomislite samo na skupljanje slike u kutovima usnica osobe koja govori na mikrofon. Da, postoje ljudi kojima je taj zvuk gotovo orgazmičan, no ima i nas kojima se od toga ledi krv u žilama. Dobrodošli u bolan svijet mizofonije.
Premda se radi o još nepriznatom poremećaju, sve više ljudi i stručnjaka primjećuje fizičke reakcije koje doživljavaju prilikom izlaganja njima neugodnim zvukovima. Mizofonija se razlikuje od fonofobije (straha od zvukova), a prevodi se kao bijes izazvan zvukovima ili sindrom selektivne osjetljivosti na zvukove, koja se očituje kao osjećaj bijesa, iritacije ili tjeskobe izazvane određenim zvukovima.
Mljackanje, srkanje, žvakanje žvake, šaputanje, zviždukanje, šmrcanje i slični zvukovi koji ni ne moraju biti osobito glasni mogu potaknuti fizičku reakciju i osjećaj bijesa, podići broj otkucaja srca. To može obiteljske ručkove učiniti ratnom zonom ili pravim mučenjem, a osobama izazivati neugodu i sram (vjerujte, trudimo se ne vječno prigovarati). A spomenuti ASMR sadržaji bit će blokirani.
Postoje strategije kojima si možemo barem donekle pomoći: pozadinska buka poput glazbe za vrijeme ručka je odlična ideja. A ponekad je najbolja opcija naprosto prošetati: „usporite disanje, zadajte si neki zadatak poput igranja igrice. Kad se vratite u prostoriju, zvuka možda neće biti ili ćete se osjećati bolje jer ćete biti pripremljeni“, sugerira dr. Jane Gregory, psihologinja na Oxfordu.
Naslovni vizual: Unsplash; animacija: Canva
