
Ne morate voljeti jednadžbe da biste primijetili kako nas svakodnevno bombardiraju tekstovima u kojima se generacija X razapinje na svoje slovo kao glavni luzeri stoljeća, milenijalce proglašavaju preosjetljivima, a generaciju Z tretiraju kao nerazumljiv kod – genijalce u nastajanju koje tek treba skužiti. Što je u tome istina, a što mit i predrasuda? Donosimo deset pitanja koja smo postavile predstavnicama triju generacija koje stvaraju sadržaj za portal MOOD.HR – Aleksandri Orlić (X), Kristini Stakor (Y) i Lei Tomac (Z).

Hashtag #backto2016 u posljednja je dva mjeseca upotrijebljen u više od 38 milijuna objava na društvenim mrežama, što upućuje na zaključak da kolektivno patimo za godinom u kojoj se disalo lakše. Štoviše, pozamašan broj ljudi 2016. naziva posljednjom godinom u kojoj je bilo moguće udahnuti bez stiskanja u prsima. Subjektivno pojašnjenje koje kola bespućima interneta zvuči otprilike ovako: 2016. godina predstavlja kraj jasnog i linearnog protoka vremena. No objektivno…?

Pa kada mogu Billie Eilish i Olivia Rodrigo sve svoje pjesme pisati mali slovima, zašto ne bismo i svi mi? Uostalom, tko još ima vremena tipkati velika početna slova i točke kada za malim ekranima trebamo provesti 7 sati i 7 minuta dnevno. Tako nekako razmišljaju pripadnici generacije Z koji su svima onima koji koriste tipku Shift najavili generacijski rat. No, ako na poruke počnemo gledati kao na duhovne obroke koje svakodnevno konzumiramo, vrijedi razmisliti je li baš tako mudro svaki dan jesti smiksane smoothieje od malih slova? I zašto se bojimo da nam koje veliko slovo ne zapne u grlu?
Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.
Naša web stranica koristi kolačiće (cookies) kako bi pružila najbolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem web stranice pristajete na njihovu uporabu, dok blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće biti dostupne.