Uvijek ćemo posebno pozdraviti svaki film koji progovara o ženskoj seksualnosti. Posebice onaj koji to čini na posve drugačiji način. Film s Nicole Kidman i Antoniom Banderasom prošle je godine prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu, neko je vrijeme igrao u našim kinima, a kako stvari stoje – ova priča toliko je zanimljiva gledateljima da su se o njoj vodile i panel-rasprave. No što zapravo misle gledatelji o filmu, a da se usude reći samo pod pseudonimom?
Pročitali smo knjigu Roberta Fergusona “Henry Miller: Život” o velikom američkom piscu koji je bio puno više od pionira seksualnih sloboda i koji je cijeli svoj život pretvorio u književni materijal. Pa kad su granice između fikcije i istine skoro nepostojeće, a Henry Miller je za vrijeme života objavio 18 svezaka privatnih pisama, zašto mu ne bismo napisali još koje. A tko će ga znati, možda se broj obožavatelja broji i u nekim posthumnim algoritmima.
Kad je u pitanju zadovoljstvo, muškarci su prilično samopouzdani pri iznošenju vlastitog mišljenja. Kako i ne bi bili kada ih se na to potiče kroz razne oblike formalnog i neformalnog obrazovanja, medije te općenit stav društva prema muškoj seksualnosti. Ženski se glas, s druge strane, sustavno utišava, a ženski je užitak postao (ili nikad nije ni prestao biti) nešto o čemu se ne govori. Zašto je ženska seksualnost i dalje tabu-tema?
Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.
Naša web stranica koristi kolačiće (cookies) kako bi pružila najbolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem web stranice pristajete na njihovu uporabu, dok blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće biti dostupne.