PISMO HENRYJU MILLERU: Pioniru seksualnih sloboda i romantičnih iluzija još uvijek ima tko da piše

Aleksandra Orlić
08.02.2026.

Pročitali smo knjigu Roberta Fergusona “Henry Miller: Život” o velikom američkom piscu koji je bio puno više od pionira seksualnih sloboda i koji je cijeli svoj život pretvorio u književni materijal. Pa kad su granice između fikcije i istine skoro nepostojeće, a Henry Miller je za vrijeme života objavio 18 svezaka privatnih pisama, zašto mu ne bismo napisali još koje. A tko će ga znati, možda se broj obožavatelja broji i u nekim posthumnim algoritmima.

Dragi Henry

Rado bih započela ovo pismo predstavljajući se June III, ali pretpostavljam da ti je dosta više žene oko koje se vrtjelo pola tvoje egzistencije i koja je nadahnula sve tvoje važnije knjige, a još više luđakinja koje su si umislile da su June pa su te počele opsjedati pismima i oponašanjem tvog života, potpisujući se kao June II, sve dok ti se nisu uvukle u postelju. Ta sjećaš se kako ste ti i June u nekom razdoblju života imali prave dvojnike koji su nakon čitanja tvojih knjiga naprosto prošvikali i počeli u stvarnom životu glumiti svoje omiljene likove iz romana. I sada da tebi netko spočitne da si namjerno zamagljivao granicu između stvarnog i izmišljenog Henryja Millera i da ste ti i June zapravo oponašali likove iz romana Dostojevskog i Hamsuna.

Uostalom, ne možemo im suditi. Jer koja žena ne bi došla u napast, čitajući tvoje megalomanske priče, a koje se sve svode na dva glavna lajtmotiva – nenormalna želja prema ženanama i putovanjima, osjetiti posebnu privlačnost prema onoj jedinoj kojoj si istinski volio, prema tom moćnom, ali neodređenom biću nalik kakvoj halucinaciji s fin de sièclea. Uostalom, kada se to moglo dogoditi i Renati, jednoj sistematičnoj Njemici i urednici tvojih knjiga a koja je poželjela koračati stopama čuvene Sfigne zvane June, kako onda ne bi onim romantičnijim sapioseksualkama koje padaju na riječ Pirandello.

Pirandello – šifra koja je privukla June na plesnom podijumu

Da, to je bila prva riječ koju je June čula iz tvojih usta u plesnoj dvorani New Yorka, a koja ju je instinktivno privukla tipu koji je izgledao, nemoj se naljutiti, vrlo prosječno. Kao poslovni čovjek, možda nastavnik. No to si u to doba i bio. Nekadašnje čudo od djeteta koje je rasturalo u školi i obožavalo književnost, nije se proslavio na faksu, niti u preuzimanju tatine krojačke radnje u Brooklynu. A kako mu je s vremenom klasični društveni konstrukt zvan “žena, dijete i ljubavnica” oduzimalo sve više snage i životne radosti, utjehu je tražio u maštanju, čitanju fantastičnih dogodovština u romanima, noćnim zabavama, burleski i plesanju sa zavodljivim curama, među kojima su neke kao June znale koketno raspravljati o Pirandellu.

Današnja mladež možda misli da su to erotski kalendari Pirelli, no nemoj zamjeriti što je talijanski pisac, dramatičar i Nobelovac Pirandello malo ispao iz fokusa javnosti. Ali zar nije zanimljivo što je June u toj riječi zapravo prepoznala svoju sudbinu? Iako su Pirandella u vaše doba, u dvadesetim godinama prošlog stoljeća u New Yorku, svi spominjali kao kontroverznog autora jer je svojim komadom “Šest lica traži autora” okrenuo kazališni svijet naglavačke. I dok su ga jedni slavili genijem koji pišući o identitetu, maskama i svim iluzijama koje one nose razara kazalište, drugi nisu mogli pratiti tu igru u igri.

Zašto ste ti i Anaïs Nin bili fascinirani June?

No ne i June, koja možda nikada nije bila ni dobra, a kamoli uspješna glumica, ali je svoj život pretvorila u tako spektakularnu igru privida da nije čudo da ste svi vi poželjeli pisati o njoj, pa čak i Anaïs Nin. Njezina frendica, ljubavnica i suparnica kojoj June zapravo nikada nije oprostila jer se u seriji “Dnevnika” opako poigravala slikom stvarnosti i izbrisala sve one scene zbog kojih bi mogla biti glavna optuženica zbog toga što je kumovala tome da propadne jedan od najvećih ljubavnih mitova – priča o Henryju i June.

Prva mitska ljubavna priča prije “Seksa i grada”

Uostalom, i sama sam nasjela na tu vašu mitsku priču koja je možda bila prva Carrie and Big Love Story prije “Seksa i grada”. A tako sam i prvi put čula za tebe. U doba dok sam išla u srednju školu, početkom devedesetih pojavio se u kinima film “Henry and June”, a zbog njega sam prvi put zavirila u one baršunaste knjige na polici, a koje sam čitala napreskokce. Tko zna, možda su u doba prije kućnog interneta tvoje knjige bile najkonkretniji ulaz u svijet seksualnosti, a način čitanja – otvori ih nasumce i traži zabranjene riječi i scene – bio inspiracija da se mnoge porno firme nazovu Fast-Forward. No s druge strane, hej! To što smo tvoje knjige tretirali kao čisti objekt ili fetiš žudnje u baršunastim bordo koricama sa zlatnim slovima ne znači da ih nismo cijenili. Gledaj na to da smo im pristupali kao enciklopedijama života. Ili da smo negdje u dubini sebe znali da drugo čitanje tvojih knjiga ne donosi taj val uzbuđenja i čuđenja.

Novi instinktivizam i “jebeš sve knjigu”

Pa zar nisi to cijelo vrijeme i htio kada si svima u Parizu dok si pisao roman “Crazy Cock”, knjige pod Juneinim pseudonimom i “Rakovu obratnicu” trubio o vašem novom manifestu – novom instinktivizmu, subjektivizmu, slavljenju običnih stvari i da ponekad treba biti brutalno iskren prema čitateljima. Pa zar to ne vrijedi i za nas? Okej, nisi računao na to da će se jednog dana pojaviti još jedan obožavatelj, ali ne onaj koji će ti zvoniti na vrata i željeti sudjelovati u tvojim orgijama, nego onaj koji će poželjeti provjeriti stvarne činjenice s pričama iznesenima u romanu “Sexus”, “Plexus”, “Nexus”, “Crno proljeće”, “Ružičasto raspeće”… Pišem ti o norveškom piscu Robertu Fergusonu koji je napisao odličnu knjigu o tebi. Okej, čovjek je priznao da nema smisla izmišljati neke spektakularne naslove i da je zapravo tvoj život uzbudljiviji od svega što si ikada napisao pa ga je jednostavno nazvao tako nemaštovito, ali moćno “Henry Miller Život”.

Biografija, ali ovaj put bez kontrole

Ma što se ljutiš i bacaš šešir na stol? Pusti te tablete za spavanje koje si već isprobao dok te June varala sa ženom. Ipak je tvoje ime i prezime stavio ispred riječi Life. I to ne samo zato jer je tako grafičar inzistirao. Ogulio je s tebe sve tvoje izmišljene, dvostruke, trostruke slojeve. Usporedio tvoje bilješke na zidovima, papirima, 18 svezaka objavljenih pisama, pokucao na vrata povjesničara, feministkinja, dalekih rođaka tvojih suvremenika… Povremeno ti je nakalemio Edipov kompleks, sindrom intelektualne inferiornosti, opsesiju ezoterijom i paranormalnim pojavama, horoskopom; izbrojao koliko alimentacija nisi platio svojoj rođenoj kćeri, koliko si bio okrutan i pun nerazumijevanja prema svojoj majci te bivšim ženama, a čak je bio toliko nemilosrdan da je naveo i tvoj najveći seksualni kolaps – želju da se u osamdesetima oženiš za petu ženu, japansku klinku Hoki, a koja ti je cijelo vrijeme braka uskraćivala ono zbog čega si i postao poznat – nesputanu radost zvanu seks. E, koji blam! Ali s druge strane, who cares? Pa ti si gori od J. Lo, jer ste oboje uvjereni da vam je misija biti zaljubljen. I to svi trebaju znati.

Dragi seksu, dok prelaziš rijeku do visoke umjetnosti

No, usprkos svemu, Ferguson prema tebi i dalje ima toliko razumijevanja, ako ne i simpatije, jer čovjek smatra da si ipak 1978. trebao dobiti Nobelovu nagradu za književnost. Znamo, tvoj biograf se malo zanio pa je prepričao kako si potezao sve žive veze ne bi li te pisci i prijatelji preporučili za nominaciju. I to prije svega iz dva glavna razloga. Ne zato što su tvoji romani tako maestralno napisani, nego upravo zbog toga jer bude u čitatelju snažnu identifikaciju, strast i osjećaje, a koji, ovisno u kojoj se fazi čitaju, osciliraju od ekstaze preko čuđenja, srama i zgražanja. I pod dva, jer si s toliko oduševljenja, entuzijazma, hrabrosti, originalnosti i lakrdijaštva premostio onaj jaz između visoke i niske književnosti, a koji se svako malo otvori. Ma znaš već sve te probleme – Pelješki most smo sagradili, ali ne daj tom vražjem seksu da prijeđe preko rijeke u salon visoke književnosti. Pitaj slobodno Zorana Ferića.

Zašto su knjige o seksu i dalje zabranjene

Da, čak i danas. Točno 91 godinu od objavljivanja tvojih kultnih zabranjenih knjiga “Rakova obratnica” i “Jarčeva obratnica”, a koje si posvetio dojkama June jer to je bila vaša interna fora. Nećeš vjerovati, ali zabrane knjiga, posebice zbog opscenih scena, i dalje su aktualne. Ne pitaj kako, radije se savjetuj s nekim astrologom kojeg si toliko volio. Vjerojatno su opet Saturn, Pluton i Uran došli u nepovoljne konstelacije, jer kako drugačije objasniti da je SAD u zadnje dvije godine zabranio čak 10.000 naslova. A među njima se našao i nesretni “Veliki Gatsby”, a koji se za razliku od tebe monomanijakalno fokusirao samo na jednu ženu. E koji luzer! Ti si se barem u usporedbi s čovjekom u bijelom nazgriješio.

Tko mi je dao lovu i ukrao identitet?

No ajde, priznaj da te ova informacija s društvom koje opet ide retrogradno i uvodi cenzure malo i poveselila, jer u dubini sebe stari lisac zna da nema bolje reklame od zabranjene knjige. I da ti se više sviđalo ono razdoblje 30 godina dok si crkavao od gladi i slovio za kontroverznog i zabranjenog autora koji previše slobodno piše o tajnoj zemlji jebačine, nego kada su te konačno priznali i nagradili – što svjetskim prijevodima, što tvrdim uvezima ili debelim honorarima. “Pa tko sam sada ja? I što će se dogoditi s identitetom prokletog pisca, autsajdera i boema”, pitao si se na kraju svoje karijere kada ti je med i mlijeko teklo u tvojoj kalifornijskoj kući, a klanjali su ti se svi holivudski velikani od Ave Gardner do Jacka Nicholsona, za kojeg si želio da te glumi jednog dana.

Kako živjeti kao kralj ako si prosjak

Nemoj se previše brinuti, jer svijet te neće pamtiti kao velikog slikara, biciklista, pijanista, taoističkog mudraca, a ni velikog prevaranta koji je nasanjkao cijeli svijet (iako razumijemo tvoj neprestani strah da će ti netko pokucati na vrata i odvesti te u zatvor ili da će koja od pet bivših žena podnijeti neku tužbu zbog načina kako si ih prikazao). Ljudi će i dalje čitati tvoje knjige (ajde, nemoj gnjaviti zbog dijagonalnog čitanja, to je sada u trendu) i čuditi se kako si u mnogim stvarima bio pionir. I to ne samo zato što si se cijelo vrijeme protivio malograđanskim normama koje su na seks htjele gledati kao na malu prljavu tajnu.

Zapičkan do ušiju sapioseksualac

U doba Tindera i svajpova, bit će nam fascinantno kako je netko imao muda spojiti romantiku i seksualnost i kako bi se u Parizu zaljubio – pardon, zapičkao do ušiju – u prvu kurvu kojoj si slao brojna pisma. A još više, kako si uspio živjeti kao kralj s plaćom prosjaka. Naime, u doba sveopće nesigurnosti i egzistencijalnih problema, moramo priznati da s čuđenjem čitamo one savjete da treba što prije dati otkaz na svakom dosadnom i monotonom poslu koji ne omogućuje sretan i ispunjen život te putovati kontinentima i otkrivati nove svjetove, od skupocjenih pariških vila do hladnih zatvorskih ćelija i kuća koje drže Bijele vještice.

E, sad, ne znamo kako bi to danas bilo moguće – putovati od New Yorka preko Pariza i Grčke s par eura u džepu – no možda bismo se trebali ugledati na tebe. Pionira današnjih crowdfunding kampanja. Jer što je drugo bilo ono što si godinama radio kada si pisao “Otvoreno pismo svima živima” i od svakog frenda žicao dovoljno malo, a opet dovoljno puno da se živi tako uzbudljiv život, a koji nadmašuje sve tvoje fiktivne maštarije.

Fuck Finn u potrazi za izgubljenim vremenom

Bez brige, nećemo brojati sve tvoje izmišljene i stvarne seksove, analizirati vulgarizme, jesi li na kraju svega u ovoj pirandellovskoj izvedbi wannabe buržuj koji se krije pod maskom boema ili naprosto šarmantna nula, jesu li sva tvoja djela više terapije nego umjetnost, zašto si se u svim knjigama predstavljao kao tip koji je toliko otvoren i slobodan razgovarati sa ženama o bilo kojoj temi, a u stvarnosti te jedino zanimalo kroćenje žena, ni koliko si puta koga uvrijedio, iskarikirao ni zašto, i je li Anaïs Nin jedina imala dobru taktiku – uzet će od tebe samo seks, a brak će ostaviti drugim naivkama. Bit ćemo, barem dok čitamo sve tvoje “ma jebaš sve” knjige, biografije ili privatne prepiske, baš kao što si želio i živio – poput Alisine Bijele Kraljice koja je sposobna povjerovati u barem šest nemogućih laži istodobno. Jer ako ništa, to barem dugujemo tvojoj June.

Voli te tvoj Pirandello II

Pročitaj više

KOLUMNA: LEA TOMAC

Moraju li žene biti gole da bi ušle u The Met? Proučavajući zidove jednog od najvažnijih svjetskih muzeja, feministički kolektiv Guerilla Girls 1989. otkrio je poražavajući podatak – unutar moderne zbirke Metropolitana manje od 5 % djela potpisivale su žene, dok je istovremeno čak 85 % izloženih aktova prikazivalo ženska tijela. Četrdeset godina javnoga djelovanja obilježava aktualna izložba „How to Be a Guerilla Girl“, koja posjetiteljima nudi uvid u njihove arhive, metode rada, izazove s kojima su se susretale te, naravno, sve umjetnice koje je povijest odlučila preskočiti.

Iako su umjetnice često bile izostavljane i „zaboravljane“ u povijesti umjetnosti, Nasta Rojc posljednjih desetljeća pobuđuje velik interes kroz studije, istraživanja i umjetničke projekte. Povjesničarka umjetnosti Darija Alujević, autorica monografije „Mila Wod: Prva hrvatska kiparica“ i suradnica na dokumentarcu „Nasta Rojc – Enfant terrible“, piše o tome zašto je Nasta važna i kako njena djela i danas djeluju ispred svog vremena.

Dugogodišnja novinarka i urednica izdavačke kuće Media bar – Marina Dimić Kepeski – odabrala je za MOOD tri inspirativne knjige za Dan žena. Od prvog pravog feminističkog romana Anne Brontë o ženi koja napušta muža zlostavljača, preko knjige memoara Lene Dunham, do fantastičnog romana Ankice Tomić o ženi u Dalmatinskoj Zagori koja se moćno nosi s lošim kartama koje joj je život dodijelio.

Što bi se dogodilo da su se srele slikarica Frida Kahlo, fotografkinja Dora Maar te matematičarka Mileva Einstein? Pogledali smo u kazalištu ITD odličnu žensku predstavu ‘Djevojke s rogovima’ koja možda na tren podsjeća na dobra ženska druženja i kabare, opaki humor i lucidne analize veza na tragu serije ‘Seks i grad’ te knjigu ‘Grad djevojaka’ Elizabeth Gilbert, ali nakon koje izlazite ošamućeni kao da ste predugo ležali na kauču kod šrinka.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.