Walk the Talk

Panta rei, sve teče, sve se mijenja. Promjena je na ovome svijetu uistinu jedina konstanta, a vrijeme faktor kojemu nitko i ništa ne odolijeva. Nerijetko je neprimjetno, no osvrnemo li se oko sebe gotovo ništa ne djeluje jednako kao prije deset, dvadeset, trideset godina. Običaji, načini života, odnosi, stilovi, čak i mi sami – sve je podložno promjeni. Postoji li finalna verzija?

Odgovor na to pitanje potražila sam u razgovoru s osobom s nemjerljivo više životnog iskustva nego što ga imam sama. Zdenka Ledić, osamdesetdvogodišnja umirovljena sudska službenica, Vinkovčanka sa zagrebačkom adresom te po mom, nimalo pristranom mišljenju, najbolja baka za Mood.hr podijelila je vlastita razmišljanja o toj temi.

Jeste li ikada prisustvovali satu joge? Lako moguće da jeste – joga već odavno nije rezervirana isključivo za Daleki istok već smo je i mi na Zapadu objeručke prihvatili, a poklonici ističu da redovito prakticiranje donosi brojne dobrobiti – fleksibilnije tijelo, mirniji um te općenit osjećaj zadovoljstva. Zamijetit ćete da navedeno ne opisujem iz prvoga lica jer joga i ja nažalost nismo kliknule. Nemojte me pogrešno shvatiti, nemam apsolutno ništa protiv te sam posve sigurna da milijuni diljem svijeta ne lažu kada govore koliko uživaju u toj aktivnosti – u mom se slučaju jednostavno nije dogodila ljubav na prvi pogled. Međutim, netko se dosjetio jogu začiniti nečime što me je iz indiferentne preobratilo u zaluđenu obožavateljicu. Naziv im je Paw Yoga Croatia, a tajni sastojak, pogađate – psići.

Svaki doček Nove godine ide ruku pod ruku s onim „new year, new me“, ali tamo negdje oko 20. siječnja kolektivno shvaćamo da se nismo puno pomaknuli s mjesta. 1.1. je ponedjeljak svih ponedjeljaka, dan u kojem definitivno počinjemo vježbati, ostavljamo cigarete, ostavljamo slatkiše, ostavljamo bivšeg, samo da bismo se do četvrtka ponovno našli u društvu tog nekompatibilnog čovjeka, a jedini work out kojem ostajemo vjerni su međusobne svađe čije posljedice ublažavamo cigaretama i čokoladom. Treba li nam to i kako se nositi s previsokim očekivanjima, posve nebitno bili mi u Parizu ili svom starom kvartu.

Jeste li upoznati s online frazom „Mariah Carey Defrosting“? U pitanju je meme koji početkom studenog osvane na internetu kako bi nagovijestio dolazak blagdana. Mariah se, naime, polako budi, ili bolje rečeno otapa iz ljetnog sna, a njezin hit „All I Want For Christmas Is You“ počinje nam sve učestalije parati uši gdje god se nalazili. Ako iz ovog kratkog uvoda nije postalo jasno – zajedno s Carey otapa se i moj unutarnji Grinch koji bi cijelo ovo razdoblje najradije preskočio. Znam, već sad vam nisam draga jer „it’s the most wonderful time of the year“ i kakva to osoba ne voli božićne blagdane?!

Sjećate li se kad smo kao osnovnoškolci jedni drugima ispunjavali leksikone? Ovotjednu kolumnu iskoristila bih kao priliku za javni apel da ih vratimo u uporabu. Osim što su zabavni, a prelistavanje starih leksikona provjereno vraća osmijeh na lice, čini mi se da su iznimno korisni jer brzinski možete saznati puno toga o nekome.

Trebalo mi je prilično dugo da otkrijem magičnu riječ – ambivert. Isprva nisam bila oduševljena tim pojmom, djelovalo je kao da izdajem oba tabora. Smatram da u tome i jest bio moj najveći problem, a usudila bih se reći i problem većine ljudi – naučeni smo na crno-bijeli pogled. Ili si duša zabave, ili ostaješ doma. Ili uživaš u samoći, ili žudiš za ljudima. Ili si partijanerica, ili intelektualka. Ili body shots, ili Sylvia Plath

Kako najlakše upoznati nekoga? Ne mislim na modernu Tinder vs. IRL dilemu već na ono kako saznati tko je zaista osoba koja sjedi nasuprot vas (ili s druge strane WhatsApp-a)? Intuitivan te prilično jednostavan odgovor bio bi – postavi pitanje i obrati pažnju na odgovor, zar ne? No što ako ste u krivu?