SIRENE, PRINCEZE I VJEŠTICE

TKO SE BOJI VUKA JOŠ: Može li suvremena publika „probaviti“ klasične bajke i kome one danas uopće trebaju

Kristina Stakor
15.12.2024.

Mala sirena, Snjeguljica, Ljepotica i zvijer, Pepeljuga – dugi je popis zastrašujućih bajki i njihovih sladunjavih verzija uz koje smo odrastali, a danas one doživljavaju neke osuvremenjene interpretacije, pa se pitamo: koja je uloga bajki danas i kome su namijenjene?

Jedna od omiljenih priča u djetinjstvu bila mi je „Mala sirena“. Pogledala sam je u kinu, čitala Disney slikovnicu dok se nije raspala, a onda sam jednog dana otkrila Andersenovu priču u antologiji svjetskih bajki. „Mama, u ovoj knjizi su sve krivo napisali! Tu kaže da se Ariel na kraju pretvorila u morsku pjenu!“, ljutila sam se. Nije me zanimalo što je to originalna bajka, nisam bila zainteresirana za poučne parabole, hoću happy end ili stižu reklamacije.

Sretan završetak ili važna pouka

Demonstrativno sam pročitala još jednom da se uvjerim da nisam nešto krivo shvatila, a onda odlučila da tu Andersenovu bajku više nikada ni ne otvorim. Ipak, ta mi se slika Arielina nestajanja u glavi urezala više od zarazne „Under the Sea“ melodije.

Odricanje od vlastita identiteta zbog nekog random tipa (pa čak i da je princ) donosi visoki rizik da u potpunosti izgubimo sebe, a što smo onda? Ništa više od morske pjene, mogao bi glasiti zaključak ove Andersenove alegorije. Pa zašto to ne bi bila poučna priča za mlade?

No to nije verzija koju je Disney nedavno ekranizirao i koja je uzburkala duhove i medijske napise zadnjih mjeseci. Kada je najavljen igrani film „Mala sirena“ mnogi su se fokusirali na samu postavu, a mnogi su Disneyu zamjerili odabir glavne glumice, Afroamerikanke Halle Bailey.

Ova pjevačica izvrsno je otpjevala sve glazbene dionice filma, pa ipak se našlo onih koji se nisu mogli pomiriti s tim da je njena koža tamnija od one animiranog lika i koji su kukali: „ali mala sirena nije crna…“ Hm, trebamo li podsjetiti da se radi o izmišljenom mitskom biću koje postoji samo u ljudskoj mašti?

Foto: Instagram

Kad je film napokon izašao, kritike su bile podijeljene: neki su smatrali da ova verzija djeluje plošnije od dvodimenzionalne animacije, drugi su hvalili produbljivanje karaktera i pozadinskih priča likova Ariel i princa Erica.

No kao i svi koji su pogledali film „Mala sirena“ morali su osvijestiti jedno, a to je da je taj film prvenstveno orijentiran na dječju publiku. I svi mi koji se sjećamo crtića, a sada smo u dobi kada smo dovoljno stari da budemo i službeni kritičari, možemo se truditi koliko želimo oživjeti neke nostalgične uspomene iz djetinjstva, ali ne možemo ga ponovno proživjeti. I trebamo pustiti nove generacije da u miru stvaraju nove uspomene.

Disney vs. klasične bajke

Ako vam se čini da su bajke već prežvakane i predobro poznate da bi se o njima i dalje snimali filmovi, razmislite opet. Za proljeće 2024. najavljena je premijera (još jednog) filma o Snjeguljici, nadahnutim animiranim filmom iz davne 1937. koji je pak nastao prema predlošku bajke braće Grimm. Premda je film tek u produkciji, već je podigao puno prašine: Snjeguljica neće biti djevojka puti bijele kao snijeg i kose crne kao ebanovina, već hispanoamerička glumica kolumbijskih korijena Rachel Zegler.

No osim fizičkog opisa, ova se ekranizacija „Snjeguljice“ od originala razlikuje u još nekoliko detalja koji će zasigurno razjariti sve „anti-woke“ zagovornike. Umjesto sedam patuljaka, Snjeguljici društvo radi skupina od 7 raznolikih pratitelja, što produkcija objašnjava time da ideja grupe osoba niskog rasta samo pojačava negativne stereotipe o njima.

A njezina zla maćeha neće svom magičnom ogledalu postaviti pitanje „Tko je najljepši (zapravo, najsvjetliji) od svih?“, otkrila je glavna glumica, jer smatraju da se time perpetuira ideja kompetitivnosti među ženama temeljena na izgledu.

Ne znam tko se ikada ugledao na zle kraljice i vještice u bajkama, ali dobro, sve zastarjele ideje bi mogle proći kroz reviziju i umjesto toga ponuditi nešto novo. Snjeguljica, najavljuju, neće svoj status temeljiti na mladosti i izgledu, niti će čekati da je spasi princ, već će sama ostvarivati svoje ambicije i truditi se biti najbolji vođa, hrabra i iskrena.

Zvuči legitimno, dapače, kao pravo osvježenje, ali ne možemo zaobići pitanje: zašto se uopće zove Snjeguljica? Zašto ne Marina, Laura, Ana ili koje god žensko ime želimo da utjelovljuje te asertivne osobine? Zašto fotografije sa snimanja pokazuju da se nismo maknuli od neke „udaljene zemlje jednom davno“, čak su i kostimi nalik originalnima, premda je priča vrlo labavo vezana za onu originalnu?

Bi li suvremene publike danas uopće mogle podnijeti jednu nasilnu priču iz 19. stoljeća – i trebaju li – ili je možda krajnje vrijeme da se krenu pisati neke nove, sa zapletima i sretnim završecima koji ne uključuju monarhije, vještice i spas koji dolazi u obliku princa na bijelom konju.

Naslovni vizual: Instagram / Disneylittlemermaid

Pročitaj više

Između strasti i samouništenja

Jako je lako mrziti ovaj film – od navodnika na plakatu filma koji su nam namigivali prije nego što smo stigli u kino, preko onog da je film podbacio kao šalabahter za one koji nisu čitali prvi i jedini roman Emily Brontë, objavljen 1847. godine pod muškim pseudonimom Ellis Bell, do toga da sve što gledamo izgleda kao još jedan kostimirani set koji bi se svidio Taylor Swift. No ako izdržite do kraja ove duge i turbulentne sage i ne poskliznete se na sve mokre stvari – od kokošjih jaja, krvi, sline puževa i grozne kiše koja neprestano pada – možda otkrijete nešto što smo u međuvremenu prigušili. Mračnu ljubav sa svim onim nuspojavama i animalnu žudnju. Ili kako se to danas moderno zove – limerenciju.

Psihoseksualni pop-triler

Ako umjetna inteligencija više od svega voli jednog umjetnika, to je onda Salvador Dali. Jesmo li konačno dobili film koji izgleda i zvuči kao da ga je radio AI Dali? Prepun pompoznih riječi, misticizma i demona. Šteta što se na vrijeme nisu prijavili za ovogodišnji Eurosong.

Da je živjela u neko staro doba, zvali bi je renesansnom umjetnicom, budući da na inovativan način spaja umjetnost, ples, tijelo i tehnologije. No danas ćemo reći da FKA Twigs slays. Jer ne samo što je ove godine s albumom Eusexua osvojila svoju prvu Grammy nagradu, nego je ušla u svijet filma i na veliku smotru suvremene umjetnosti.

Identitet u digitalno doba

Četrnaesto izdanje bijenalnog Međunarodnog festivala Organ Vida otvara se 11. lipnja u 20 sati u Muzeju suvremenu umjetnosti Zagreb s čak pet izložbi, među kojima je i centralna izložba finalista koji su svojim radovima odgovorili na temu festivala Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu. Pored grupne izložbe finalist⁞a s radovima jedanaest umjetnika, iste večeri u MSU Zagreb otvaraju se četiri samostalne izložbe umjetnika: Julie Béne, Kevina Osepe, Sare De Brito Faustino i Paule Tončić, ovogodišnje dobitnice Nagrade Marina Viculin. Pored izložbenog, u Galeriji SKD Prosvjeta održat će se i diskurzivni program festivala s predavanjima, razgovorima i predstavljanjem nove publikacije Organa Vida The Vibes Are Off koja tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u vizualnoj umjetnosti i kulturi. Izložbe u MSU Zagreb ostaju otvorene do 6. rujna 2026. godine.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.