Zadnjih nekoliko sezona mikrotrendovi smjenjivali su se gotovo na tjednoj bazi, no jedan se uspio održati i dominirao je društvenim mrežama, street styleom, pa i malim ekranima: „tihi luksuz“. Mogli bismo to pripisati serijama kao što su „Billions“ i „Succession“ ili „White Lotus“. Ili je možda došlo do zasićenja logomanijom koja je vladala prije toga. No ekonomski stručnjaci koji su svoj pogled svrnuli na modu rekli bi: za 50 nijansi bež kriva je ekonomska kriza.
Tihi luksuz ili recesijska moda
Kako izgraditi „capsule“ garderobu, bazični komadi u koje vrijedi uložiti, torbice kao investicija, minimalistički komadi koji pristaju svakome i slični naslovi kojima me algoritam bombardira na društvenim mrežama ukazuju na trend koji se naizgled odmiče od prolaznih trendova kako bi nas usmjerio k izgradnji garderobe klasičnije estetike i trajnijih vrijednosti. Znači li to da moda napokon postaje održivija, a brendovi koji sponzoriraju takve sadržaje ekološki osviješteni? Ili možda postoji još neka skrivena motivacija?
„Pogledajte Marie Antoinette: kad puk prolazi kroz teško razdoblje, na drečavost više klase ne gleda se blagonaklono“, piše Millie Roberts za Refinery 29 objašnjavajući zašto odjednom viđamo toliko jednobojnih midi suknji i bezličnih krem pulovera.
Androgina silueta i rodno neutralni komadi još su jedan način kako modni brendovi žele doskočiti eventualnom padu prodaje i sugerirati inkluzivnost. Tamnije, neutralne boje, nenametljivi nakit i modni dodaci bez vidljivog brendiranja neće se isticati u masi (i isprovocirati gladnu svjetinu), ali će u duhu pravog tihog luksuza pravim modnim poznavateljima prišapnuti radi li se o statusnom simbolu ili jeftinoj kopiji. To svakako objašnjava i zašto jednostavne tote torbe Phoebe Philo ili brenda The Row lete s polica usprkos svojim četveroznamenkastim ciframa.
Dosadašnje krize poput Velike depresije prije stotinjak godina i recesije koja je nastupila 2008. to su već pokazale. Nakon razuzdanih dvadesetih uslijedilo je „otrežnjenje“ 1930-ih kada su se sve manje viđale šljokice, fokus je stavljen na trajnost i kvalitetu, a suknje su postale duže.
Dužina suknje i visina potpetice
To potvrđuje i tzv. hemline index theory ili teorija poruba kao pokazatelja kretanja na tržištu. 2010. Marjolein van Baardwijk and Philip Hans Franses pratili su statistike o prosječnoj duljini suknje od 1921. do 2009. i objavili ekonomsku studiju koja pokazuje da su porub suknje i uvjeti na tržištu u negativnoj korelaciji. U prijevodu: što su suknje kraće, stanje na burzi je bolje, a duže suknje ukazuju na ekonomske padove.
Sličnom premisom vodilo se istraživanje koje ukazuje na korelaciju između visine potpetice i burzovnih kretanja. Ukratko, što viša potpetica, to dublja depresija – i obratno.
Indeks ruža opisuje porast prodaje kozmetike, posebice ruževa, u trenucima ekonomskih kriza, što se dogodilo i u vrijeme post-pandemijske krize, a tada je uočeno i povećanje prodaje lakova za nokte, maskare i skincarea.
Ekonomski stručnjaci razlog tome pronalaze u činjenici da se radi o sitnim luksuzima koji nas neće baciti u bankrot, a ipak će biti mala nagrada i pridonijeti tome da se, barem na trenutak, osjećamo bolje. I biti oblik eskapizma kojim želimo unijeti dašak glamura u sivu svakodnevicu, izdignuti se (doslovce visokim potpeticama) iz cijele situacije.
A možemo li onda iz novih kolekcija izvući i neki zaključak o tome kakva nas financijska situacija očekuje u narednoj godini? Pokazatelji su zbunjujući. Suknje jesu postale duže, ali hlače su i dalje praktički gaćice. Na crvenim tepisima nismo mogli vidjeti puno masivnih ogrlica i narukvica s dragim kamenjem kakvo se inače viđa na tim događanjima, ali bilo je dosta perja, svile i pastelnih boja. Kaputi i jakne i dalje su uglavnom androgini, ali zato se više karaktera unosi modnim dodacima kao što su neobični šeširi i upadljivi remeni. Hoćemo li ih morati stezati, odgovor možda ipak trebamo potražiti negdje drugdje…
Naslovni vizual: Unsplash / Cleo Vermij
