Ono što čitajući novinske naslove i gledajući vijesti diljem svijeta možemo zaključiti: feminizam je potrebniji nego ikad. Napredak postignut u dugogodišnjoj borbi za ravnopravnost spolova čini se kao da ima ustaljeni ritam: jedan korak naprijed, dva nazad. A sve one bitke za koje smo mislile da su već davno dobivene – razmislimo opet.
Patrijarhat možemo prepoznati u ukidanju i preispitivanju nekih prava poput onih na odlučivanju o vlastitom tijelu, u razlici između plaća žena i muškaraca, u raspodjeli kućanskih poslova i brige za obitelj, u preblagim kaznama za obiteljsko nasilje i zakonima koji ne(dovoljno) štite žrtve.
No on je vidljiv i u brojnim svakodnevnim situacijama, naizgled bezazlenim i nevažnim, no na koje su brojne žene (i poneki muškarac) odlučili svrnuti pozornost na društvenim mrežama pod zajedničkim nazivnikom: mikrofeminizam.
Što je mikrofeminizam
Mikrofeminizam mogao bi se definirati kao način da zaposlenici podižu svijest o rodnoj (ne)ravnopravnosti na radnom mjestu i ukazuju na svjesne i nesvjesne rodne predrasude s kojima se tamo susreću.
Trend je na TikToku pokrenula producentica i voditeljica Ashley Chaney koja je kao vlastiti „mikrofeminizam“ navela da ako se obraća cijelom timu u emailu prvo navede žene ili ako šalje mail CEO-u i njegovoj asistentici, prvo će u mailu navesti nju.
@iamashleychaney Girl’s girl, corporate edition. #microfeminism #feminist #feminism #corporatelife #girlsgirl
♬ original sound – Ashley Chaney
Od inicijalnog videa mnogi su se javili s vlastitim uredskim iskustvima i mikrofeminizmima na radnom mjestu, no brojni su kreatori sadržaja podijelili i ona koja izlaze izvan korporativnih okvira.
Od sveprisutnog mansplaininga do činjenice da su uglavnom žene tj. majke te koje planiraju aktivnosti za djecu, korisnici društvenih mreža dijelili su vlastita iskustva i ideje kako se trude izvrnuti neke uobičajene (patrijarhalne) situacije.
Neke su TikTokerice istaknule da se od njih očekuje da se pomaknu u stranu ako se na ulici trebaju mimoići s grupom muškaraca, ili da će se povući kada im na sastanku kolega bezobrazno oduzme riječ ili kada pokuša preuzeti zasluge za rad kolegice.

Neki od navedenih primjera mogli bi se protumačiti i kao pasivna agresija, no u većini slučajeva, premda možda neće dovesti do značajnih promjena, ilustrirane situacije pokazuju s kakvim se dvostrukim standardima žene susreću u svakodnevici na i izvan radnog mjesta.
Naravno, mikrofeminizam lako prerasta i svoje okvire, pa ono što se iz svega može iščitati jest ona inicijalna potreba za jednakim pravima i uvažavanjem žena: od toga kako osigurati da se čuju ideje žena u sobama za sastanke do toga kako izvještavati o nasilju nad ženama. Ono što termin mikrofeminizam naglašava jest da za put do jednakosti ne trebaju isključivo velike akcije već možemo početi i malim svakodnevnim gestama.
Naslovni vizual: Pexels / Tima Miroshnichenko




